DRŽIĆ, PȄRA

DRŽIĆ, PȄRA, antuninka (Dubrovnik, ? – Dubrovnik, ?), sestra M. Držića.

LUDOST

LUDOST. Kao suprotnost mudrosti, ludost je u Marina Držića svojstvena ljudima nahvao, onima koji su naizgled »triš mudri«, a »kažu se šeskrat ludi« (Marin Držić svojim prijateljem), tj. kako ih naziva Erazmo Roterdamski u Pohvali ludosti (1509).

LAŽ

LAŽ. U opusu Marina Držića laž je sastavni dio fenganja, koje je: a) prijetvornost, hinjenje, lisičenje, jedna od osobina ljudi nahvao, (…); b) dio taktike čovjeka virtuoza, kakav je Pomet.

Trissino, La Sofonisba

TRISSINO, GIAN GIORGIO

TRISSINO, GIAN GIORGIO, talijanski pjesnik, tragediograf, jezikoslovac i filozof (Vicenza, 8. VII. 1478 – Rim, 8. XII. 1550).

Gučetić, Dialogo della bellezza

LJEPOTA

LJEPOTA. Za cijelo XVI. st. karakteristična je definicija ljepote Francesca Cattanija da Diacceto: ljepota se rađa u zemaljskom tijelu iz jedinstva zbog kojega toliko različite i tako suprotne stvari ovoga svijeta, nakon što se sprijatelje među sobom, čine veliko biće.

pjesni marina držića ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi habsburg glazba antunini tirena bestijarij kiparstvo ugarska ljetne igre rukopis hekuba ge plakir držić medici tripče de utolče pomet biblija brescia rožat lazarini pjesme džuho krpeta filozofija uvreda pisma skup renesansa kritika kazalište njemačka dundo maroje grižula pjerin diversa notariae bosna carigrad shakespeare novela od stanca turska osmansko carstvo dubrovnik danče književnost urota italija teatar umjetnost komedija španjolska film austrija slikarstvo arkulin tisak jezik pripovijes kako se venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena književnik mit leksikografija siena rim hvar sud venecija koločep beč radio povijest