DEMOVIĆ, MIHO

DEMOVIĆ, MIHO, hrvatski muzikolog i crkveni glazbenik (Mrcine, danas Dubravka, 16. VI. 1934).

Svećenik, glazbu studirao u Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu, a studij muzikologije završio 1970. na Sveučilištu u Ljubljani, doktorirao 1978. u Kölnu. Bio je dugogodišnji zborovođa u zagrebačkoj katedrali, a napisao je i velik broj crkv. skladbi. Područja njegova interesa raznovrsna su, posebice povijest ranonovovjekovne glazbe u Dubrovniku, Dalmaciji te u ostalim hrv. krajevima. U člancima i knjigama (Glazba i glazbenici u Dubrovačkoj Republici: od početka XI. do polovine XVII. stoljeća, 1981; Glazba i glazbenici u Dubrovačkoj Republici: od polovine XVII. do prvog desetljeća XIX. stoljeća, 1989), prvi je put iznio velik broj podataka iz povijesti glazbene i glazbenopredstavljačke kulture u Dubrovniku. Objavio je transkripcije nekoliko istaknutih crkvenoglazb. spomenika, npr. Zagrebački sekvencijar (1994). U knjizi Rasprave i prilozi iz stare hrvatske glazbene prošlosti (2007) okupljene su njegove najvažnije muzikološke i glazbenopov. studije.

Osim što ga spominje u jednom poglavlju u pregledu dubrovačke glazb. kulture XV. i XVI. st., važna su i Demovićeva istraživanja orguljaške prošlosti M. Držića te njegova mogućega glazb. obrazovanja u Italiji (Marin Držić Vidra kao glazbenik, 1976). U kontekstu istraživanja dubr. sviračkih instrumenata ističe pjesmu Na priminutje Marina Držića Dubrovčanina, tužba Mavra Vetranovića, koja »pruža neobično širok spektar glazbenih instrumenata«. Jer, Vetranovićevim riječima, zbog Držićeve smrti

»Smete se muzika, koja je prije bila
slava, čas i dika od gospoj i od vila,
plačni su leuti i tužni ostali,
nijemi su flauti i ostale svirali.
Smetal je violune, taj čemer nemili,
da slatko ne zvone, kako su zvonili,
još <…> išteti nesrećni taj poraz,
kordine s korneti da izgube slatki glas,
smuti monikorde i glavočimbale,
smete arpikorde i žice ostale,
muzika ter plače od tuge i jada
i kako vran grače, kad pjesni uklada«
(Dubrovačka kneževa kapela i orkestar, 2007).

Podijelite:
Autor: Leo Rafolt