DŽAMANJIĆ (ZAMAGNA), MARIN
DŽAMANJIĆ (ZAMAGNA), MARIN, plemić (Dubrovnik, oko 1479 – Dubrovnik, 1548).
Grb obitelji Džamanjić (Zamagna)
Sin Stjepana i Franuše Bunić (Bona), imaoje nadimak Lardić. Živio je u Pustijerni. Primljen je u Veliko vijeće 1503. u dvadeset četvrtoj godini. Obavljao je niz funkcija u drž. upravi. Više je puta bio član Maloga vijeća, a 1530–47. šest puta dubr. knez. Bio je poslanik u Napulju i kod Karla V. u Madridu1533–34, pa u Napulju 1536. Špijunirao je za austrijske i španj. Habsburgovce. Karlo V. imenovao ga je vitezom Reda sv. Jakova. Dana 25. III. 1501. sklopio je bračni ugovor s Paulom Gradić, s kojom je imao sinove Stjepana, Sekonda i Ivana. U doba Velike urote živjela je casata potomaka njegova unuka Marina Sekondova (oko 1554–1600), koja je podupirala urotnike (salamankeze). Marinov praunuk, dominikanac Lodoviko (kršteno Sekondo) Marinov (oko 1592–1634), bio je stonski biskup. Casata je izumrla 1652.
Džamanjić je M. Držića preporučio Christophu Rogendorfu, koji ga je primio u službu komornika pa su o Božiću 1545. otputovali za Beč.
