DRAGIĆ

DRAGIĆ, lik u drami Tirena.

Dijete, sin vlaha Radata, jedan od trojice ubogih pastira koji će se – Kupidovim posredovanjem – zaljubiti u vilu Tirenu. Prvi se put pojavljuje u prvom prizoru četvrtoga čina, a Radata naziva ćaća. Poziva oca da se vrati kući jer se maja brine, no on mu objašnjava da se zaljubio u vilu i da će za njom tragati, a žena neka čini što joj je volja. Dragić je razočaran i višeputno kaže kako će se Kupidu osvetiti praćom. U trećem prizoru četvrtoga čina Kupido se – preodjeven u vlašku (seljačku) odjeću – susreće s Dragićem i – nakon što izmijene uvrede (»Dragić: Obiesno kopile, zašto neć s mirom it? / Kupido: Kobila ti ’e mati, a ti si kopile!« (s. 1254–1255) – ranjava ga ljuvenom strijelom. U sljedećem prizoru susreću se Dragić i Tirena, a nakon što mu ona kaže da skloni praćku i upita ga je li možda vidio Ljubmira, on joj odgovara da nije, nego samo oca, koji pati za njom. Vila ga nato savjetuje neka pođe kući jer je blizu noć, no on želi ostati s njom, obećavajući da će vjerno služiti »tvu lipos dan i noć« (s. 1280). Da bi istaknuo Dragićevu djetinju dob, Držić kaže da još uvijek spava »s majome u nogah« (s. 1291), a na vilino pitanje što zna raditi Dragić odgovara: »Umijem, gospoje, / u dipli sviriti na počtenje tvoje, / i svračke puhati, i ptice ostale / umijem hitati, velike i male; / i umiem zapinat zecovom tonote / i pod pločom hitat lisice meu plote« (s. 1283–1288). Tirena mu na rastanku daruje zlatnu jabuku. U petom prizoru četvrtoga čina Dragić susreće oca, koji – nakon što mu se sin pohvali dobivenim darom – postane očajan jer on Tireni nije mogao ni prići. U skladu s vrijednostima svijeta u kojem živi, kaže kako će joj darovati »tusto kozle« (s. 1333). Inače, o vilinoj ljepoti Dragić govori petrarkističkim vokabularom (sunačce, srdačce). Pojavit će se još u finalu drame (V, 4, 5), u tuči koja se oko oživljene Tirene zameće između uzmnožnih (Ljubmir, Ljubenko, Radmio) i ubogih pastira (Miljenko, Radat), a zatim i u sklapanju mira.