SALOČA

SALOČA (tal. salotto: soba za primanje, salon), središnja prostorija u palači, predviđena za susrete, važne obiteljske događaje, proslave blagdana ili vjenčanja.

Saloča

Saloča u ljetnikovcu Petra Sorkočevića

Da bi se što dulje u njoj zadržalo dnevno svjetlo, nalazila se obično na drugom katu. U saloču se ulazilo izravno sa stubišta koje je od nje bilo odijeljeno ogradom od kamenih renesansnih stupića ili nadsvođenim lukovima. Redovito je bila najprostranija soba u palači iz koje se ulazilo u dvije pobočne sobe ili u više njih, a u dubr. ljetnikovcima bila je još prostranija od gradskih. U njoj su se obično nalazili kameni zidni umivaonik ukrašen profiliranim okvirima ili konzolama, usklađen s visinom dvorane, te kamin i kameni zidni ormar, također profiliranih okvira. Stropovi su bili drveni s uzdužnim gredama ili kasetirani i oslikani. Većina je Držićevih drama izvedena na pirovima dubr. vlastele, odn. bogatih građana upravo u saločama (Tirena, Novela od Stanca, Pjerin, Džuho Krpeta, Skup, Grižula), pri čemu su se uzvanici naguravali i na stubištu ili su pratili predstavu iz bočnih prostorija. Prozori saloče bili su tom prigodom širom otvoreni tako da je i publika na ulici, okupljena upravo zbog predstave, slušala pjevanje i govor glumaca, budući da, osim uskoga rodbinskoga kruga, nepozvani nisu mogli pribivati pirnoj predstavi.

Autor: Slavica Stojan