SAJAM

SAJAM, povremen ili stalan masovni sastanak prodavača i kupaca radi razmjene novca i robe, odnosno trgovanja.

U prošlosti su sajmovi bili usko povezani s blagdanima pojedinih svetaca, a nerijetko su nastajali na raskrižjima trg. putova. Mjesto održavanja sajmova tijekom srednjovjekovnog i ranomodernoga doba u Europi bilo je usko povezano s urbanim središtima. Tijekom sajmenih dana trgovci i kupci uživali su povlastice, koje su osiguravale posebne pogodnosti prigodom stalnog naseljavanja. Jedan su od bitnih čimbenika mobilnosti stanovništva tijekom sr. vijeka, a rastom uloge trgovine u svakodnevnom životu s vremenom su potaknuli razvoj bankarstva, pa su se na sajmovima počeli okupljati i bankari radi razmjene različitih novčanih moneta. Tijekom XIII. i XIV. st. poznati su bili sajmovi u Champagni (Francuska), nešto poslije Geneva je postala odredištem mnogobrojnih trgovaca, kao i sajmovi u Paviji i Milanu u Italiji, Frankfurtu i Leipzigu u Njemačkoj te u Londonu i Stourbridgeu u Engleskoj. S vremenom su se pojedini sajmovi specijalizirali za pojedine vrste robe, poput stoke, odjeće i slično. Nerijetko su družine putujućih glumaca priređivale predstave upravo za vrijeme održavanja sajmova. Takvo srednjovjekovno svjetovno kazalište izniknulo je na tradiciji trubadurskog ophođenja, ali se uvelike oslanjalo na oblike srednjovjekovnih crkv. misterija iako su teme bile svjetovnoga karaktera. Predstave su bile obogaćene i cirkuskim atrakcijama poput žonglera i krotitelja životinja. Dubrovnik je bio središte trgovine jer su u taj grad stizali brojni trgovci i putnici. I u obližnjim Drijevima trgovalo se vinom, drvetom, ali i robljem. Gradska tržnica radila je svakim danom, no za blagdane poput Sv. Vlaha u Dubrovnik je dolazilo više trgovaca. Dubr. trgovci putovali su u okolne gradove i na okolne sajmove, nudeći robu i sklapajući nove poslove, bilo da je riječ o trgovima u balkanskom za-leđu ili gradovima s druge strane jadranske obale. Sajmovi se spominju rijetko u djelu M. Držića: primjerice, u Noveli od Stanca stari vlah Stanac s rijeke Pive nije mogao naći smještaj nakon sajmenoga dana (»Sinoć je došao njeki Vlah smiješan/ i nebog nije našao u gradu nigdje stan, / te se je prislonio prid fontanu uz mir; / kozle je donio i grudu i jedan sir«, 1, s. 41–44).

Podijelite:
Autor: Gordan Ravančić