ZLATAR, ANDREA

ZLATAR, ANDREA, hrvatska književna teoretičarka (Zagreb, 13. VI. 1961).

Komparativnu književnost i filozofiju diplomirala 1984. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirala 1992. radom Modeli latinske autobiografije u 12. i 13. stoljeću: ispovijest i životopis. Bila je urednica kulture u Studentskom listu (1981–83), na Omladinskom radiju (1984–86), uređivala časopis Gordogan (1989–98) te dvotjednike Vijenac i Zarez (1997–2001). God. 1985. zaposlila se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je redovita profesorica na Odsjeku za komparativnu književnost. Bavi se istraživanjem kult. identiteta u zemljama u tranziciji te proučavanjem autobiografskoga/fikcionalnoga/biografskog (Istinito, lažno, izmišljeno, 1989; Autobiografija u Hrvatskoj, 1998; Ispovijest i životopis, 2000), piše esejističke tekstove o svakodnevici (Svakodnevne razglednice, 2003; Veliko spremanje, 2003) i o suvremenoj »ženskoj« književnosti (Tekst, tijelo, trauma, 2004). Objavila je pjesničku zbirku Neparne ljubavi (2002).

Izvedbom Hekube na Dubrovačkim ljetnim igrama 1982 (zagrebačka Kazališna radionica Pozdravi) bavila se u radu Rasap od Troje (1982). Na temelju Aristotelove definicije razlaže zašto je Hekuba tragedija te zaključuje da je to zato što ju doživljavamo tragičnom. Ne prepoznajemo Hekubinu pogrešku niti se pad iz sreće u nesreću zbiva unutar granica teksta, nego je cijela tragedija nesreća, a njezin kraj očajnička sreća zbog osvete. Ustvrđuje da predstava, uz unutar. koherenciju i dosljednost, potencira čiste stihove. Središnji dio predstave temelji se na odnosu Hekube i Kora od žena trojanskijeh, prava djelatnost Hekube počinje tek u njezinu dijalogu s Ulisom, a ono što se zatim zbiva dovršenje je već započetog i dosuđenog: kao jedan od četiri Aristotelova uzroka télos je smrt.