VUČETA

VUČETA, lik u drami Tirena.

Vlah, koji se pojavljuje u prvom prologu, a iz didaskalije s kraja šestoga prizora drugoga čina (»Ovdi Stojna ide po čeljad«) razabire se da je dio Stojnine i Miljenkove svojte, što je zatim potvrđeno didaskalijom u sedmom prizoru trećega čina. Sugovornik mu je Obrad, a iz njihova je razgovora jasno da je Vučeta u Dubrovniku udomaćeniji i bolje upućen u gradske prilike. Izgovara patriotske laude Dubrovniku (s. 21–26), pohvale plemkinjama (s. 31–32, 35–36) i plemićima (s. 39–46), prepričava sadržaj drame (s. 55–97), a iznosi i nešto podataka o autoru drame (s. 105–150). Posebno je znamenita njegova rečenica:

»Tko doma ne sidi i ne haje truda,
po svietu taj vidi i nauči svih čuda«
(s. 105–106).

Upravo Vučeta hvali patricijski sloj, iz čega se zaključivalo da je Tirena nastala u doba kad je Držić još uvijek vjerovao u dubr. vladu:

»Vidiš li ovi grad i vlastele ove?
Po svemu svitu sad dobro ime njih slove.
Istočna gospoda po božjoj milosti
otmanskoga ploda miluju ih dosti;
i tamo od zapada uzmnožna gospoda
ljube ih sva sada, – milos im tuj Bog da;
razmirja ne imaju na svitu s nikime,
korablje plivaju njih vitrom svakime«
(s. 39–46).

Najzanimljivije Vučetine replike odnose se na autora drame: za Držića je Rijeka dubrovačka pjesnički Helikon, on potječe iz stare kuće Držićâ, posebno ističe DžoruDržića i Šiška Menčetića. Na Obradovo pitanje je li još koji pjesnik vrijedan spomena, Vučeta spominje samo »remetu svetoga«, tj. Mavra Vetranovića (s. 153–164). Zacijelo u Vučetinim replikama ima i ponešto ironije, posebno u stihu kojim završava odulji monolog u kojem predstavlja sadržaj Tirene: »I sve se će što t’ rieh govorit u pjesan!« (s. 97), a koji se može povezati s rečenicom iz posvete Marin Držić svojim prijateljem, u kojoj Držić kaže da mnogi nisu vjerovali »da ja umijem veras učinit«. Vučeta će se još samo jednom pojaviti, i to u sedmom prizoru trećega čina kad zajedno s Obradom ide u potragu za Miljenkom, ali susreće Radata i ne može se načuditi da se starac zaljubio.