PLAUT, TIT MAKCIJE (TITUS MACCIUS PLAUTUS)
PLAUT, TIT MAKCIJE (TITUS MACCIUS PLAUTUS), rimski komediograf (vjerojatno Sarsina, Umbrija, između 254. i 251. pr. Kr. – Rim, oko 183. pr. Kr.).
POLÍVKA, JIŘÍ (GEORG, ĐURO)
POLÍVKA, JIŘÍ (GEORG, ĐURO), češki filolog i slavist (Enns, Gornja Austrija, 6. III. 1858 – Prag, 21. III. 1933).
POSLOVICE, ZAGONETKE I SRODNI OBLICI
POSLOVICE, ZAGONETKE I SRODNI OBLICI. Marin Držić je mnoštvo poslovica preuzeo od klasičnih pisaca, iz Biblije, domaćih poslovica, a i tuđih usmenih, npr. mletačkih i toskanskih.
PREVODITELJSTVO
PREVODITELJSTVO. U književnosti ranoga novovjekovlja prevoditeljstvo podrazumijeva kreativnu interpretaciju predloška, koja je gotovo istovrijedna kao i izvornik.
PROLOZI
PROLOZI. Držićevi su prolozi rijetko kad konvencionalni, češće su atipični i po izgledu i po funkciji.
PROZA
PROZA. Kao jedan od dvaju osnovnih književnih medija proza je izražajno sredstvo Držićevih komedija Dundo Maroje, Skup, Arkulin, fragmentarno baštinjenih drama Tripče de Utolče, Džuho Krpeta, Pjerin i, nedvojbeno, izgubljenoga Pometa.
PSOVKE
PSOVKE. U hrvatskom jeziku psovke se uglavnom odnose na spolnost, spolne organe, vrijeđanje rodbine, izjednačivanje ljudi sa životinjama itd.
RAVLIĆ, JAKŠA
RAVLIĆ, JAKŠA, hrvatski književni i kult. povjesničar (Makarska, 1. X. 1896 – Zagreb, 21. XII. 1975).
REŽIJE
REŽIJE. Načelno se režije Držićevih dramskih tekstova mogu klasificirati i prikazati s nekoliko teatrologijski podjednako legitimnih stajališta.
