SADI

SADI, lik u komediji Dundo Maroje.

Židov, rim. trgovac s uhodanim poslom i velikom imovinom, što se može zaključiti iz činjenice da u kratkom roku uređuje za Mara magazin s robom u vrijednosti od tri tisuće dukata. Govori isključivo tal. jezikom. Prvi se put pojavljuje u trećem prizoru drugoga čina (zatim u II, 4 /bez replike/, 5 /bez replike/, 7; III, 3, 4, 5, 7, 15, 16, 19), u kojem ga Laura poziva u kuću, iako se za njega i vrstu njegova posla saznaje i prije (»Petrunjela: Poslala me je gospođa da dozovemSadi Žudjela, da jo’ njeku pocjelicu od zlata donese i njeki kolarin od perala koji misli kupit«, II, 1). Sadi strogo pazi na svoje poslove: postoji li i najmanja sumnja da bi mogao biti na gubitku, nastoji odmah podmiriti potraživanja. Kada je došao po sto pedeset dukata za bisere što ih je ostavio Lauri po Marovoj narudžbi, Maro odgađa isplatu, dajući obećanje da će to učiniti u kratkom roku. Sadi, naoko, pristaje na dogovor, ali se skriva iza ugla, gdje čeka da ponovno zaskoči dužnika. Kada se Maro pojavi, inzistira da plati ili vrati bisere. Ljubazno se ophodi s mušterijama jer zna da će od njih imati novčanu korist. Komentira Marovu rastrošnost, koja mu odgovara (»O che liberal gentilomo: ciò che ha non è suo!« – »O, galantna li plemića: što ima nije njegovo!«, II, 7). Laura ga naziva lakomim, dosadnim i nametljivim Židovom (»Conosco ben io la avarizia di voi altri ziudei« – »Znam ja dobrokoliko ste lakomi vi Židovi«, II, 7). Iako epizodan lik, važan je za razvoj komedije i za karakterizaciju Laure. Zajedno s Gianpaulom Oligiatijem i trgovcem Lessandrom mogao bi se dovesti u vezu s tipom lihvara iz eruditne komedije koji novčanim potraživanjima mrse junakove planove.