REMETA

REMETA, lik u drami Tirena.

Pojavljuje se s tri replike u trećem i jednom replikom u petom prizoru petoga čina, ukupno četrdeset četiri dvostruko rimovana dvanaesterca. U trećem prizoru nalazi se pred tijelom mrtve Tirene (s. 1553–1557), a nakon što izgovori opomenu u kojoj se – u formi kršć. propovijedi – obraća svijetu koji je zaboravio Boga, zbog grešne naravi ostavio nebeske darove i prihvatio zemaljske otrove, odn. nakon što uputi opći poziv »k nebesom dvigni oči«, obećat će Ljubmiru, Radmilu i Ljubenku da će im »višnja milos« vratiti Tirenu (s. 1563– 1590). Riječ je o stihovima koji se kao samostalna pjesma pojavljuju u knjizi Pjesni Marina Držića ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi (1551) pod br. 24. Zatim pastire još jednom poziva da zamole »višnjega« da ih izbavi zla, što oni i učine (s. 1597–1600), a nakon što vila oživi, pozdravlja se s njima (s. 1617– 1619). Remetinom molitvom završava peti prizor, a premda je potvrda mira koji međusobno sklapaju likovi zavađeni oko vile (Ljubmir, Miljenko, Radat, Dragić i tri satira), njegove riječi imaju i značenje univerzalne molitve: »Veliki bože moj, usiona tvoja vlas / milosni pogled tvoj obrni svrhu nas, / i ovi mir potvrdi komu je svak nas rad. / Bože, ne pogrdi molitvu moju sad!« (s. 1675–1678).

U prvom prologu Tirene na Obradovo pitanje ima li u Dubrovniku još koji pjesnik osim Džore Držića i Šiška Menčetića, Vučeta odgovara: »Mnozi su, Obrade! Među ine jes jedan / remeta svet sade na školju bogom dan« (s. 153–154). Držić misli na Mavra Vetranovića, a ima li kakve veze spomen remete u prologu s likom Remete, ne može se ništa pouzdano reći.