RADOJE (RADE)
RADOJE (RADE), lik u drami Grižula.
Đuro Utješanović kao Radoje, Plakir iliti Grižula,
Dubrovačke ljetne igre, 1975 (redatelj Joško Juvančić)
Vlah, zaljubljen u Mionu. Pojavljuje se u petom, šestom i sedmom prizoru prvoga čina, prvom i šestom prizoru trećega čina, trećem i četvrtom prizoru četvrtoga čina te trećem prizoru petoga čina. Tip uboga pastira, jednostavan i dobrodušan. Dragića odgovara od traganja za vilom (»Dragiću, crni Dragiću, kudi se odpravi? Komu stado, komu sir, mlijeko, komu maslo ohodiš?«, I, 5). Očigledno je vrlo mlad, što se vidi iz replike: »A meni vazda baba ušne i kad se siri i kad se mijesi« (I, 7); majku naziva hipokoristično maja. Po naravi i željama suprotnost Dragiću: ne bježi od Mione, nego ju obasipa nježnim riječima, bez nje ne želi ni jesti, pun je povjerenja u zajednički život s njom (»Ali će meni s tobom dobro bit«, I, 7), izmjenjuje s njom osmeračke pjesme folklornoga podrijetla prilagođene svojoj situaciji, neprekidno potvrđuje ljubav prema njoj (»Bijedna Mione, kad srce gori – gori; nije kamo tugu uteći«; »Hodi sjemo, Mione! Uzmi ti mene, a da sam tvoj, a ti tvoja budi«, IV, 4). U posljednjem prizoru u kojem se pojavljuje otkriva da se Dragić ipak otrijeznio, ostavio vilu, a prigrlio Grubu, što priopćava i Mioni, sugerirajući da bi i njih dvoje trebali isto učiniti.
