RADAT

RADAT, lik u drami Tirena.

Martinović kao Radat

Miše Martinović kao Radat, Tirena,
Dubrovačke ljetne igre, 1993 (redatelj Ivica Kunčević)

Stari vlah, kojega će Kupido raniti strelicom pa će se zaljubiti u vilu Tirenu, premda je prije toga ismijavao boga ljubavi, a ljubav pripisivao onima koji se nemaju čime pametnim baviti u životu, trbuh im je pun, a oni pijani i obijesni. Kao lijek preporučivao je bat, motiku ili obijetilicu. Tirenu je pak nazvao mutivodom (II, 4, s. 664), sugerirajući tim pogrdnim nazivom negativan odnos prema zaljubljivanju. Takva njegova stajališta najjače su iskazana u susretu s Miljenkom (II, 4) i njegovom majkom Stojnom (II, 5, 6). Izraz mu je grub i vulgaran, a rabi usporedbe iz svakodnevnoga seljačkog života (»maganjo nesviesna«, »svinjo obiesna«, II, 4, s. 597–598; »i kako magare sito na Đurđev dan / prdeći ne mare ni za čâs ni za stan«, s. 629–630; »Mlados je obiesna kakono sit tovar«, II, 5, s. 689; »za ženom er biesne u polju kako konj / kobile obiesne kad čuje gdi ke vonj«, II, 6, s. 777–778; »ukroti kobila obiesna paripa«, s. 781; »Prc, Stojna, odveće razlozi tančiš ti!«, s. 821). Izazvan Stojninim kuđenjem nevjesta, okomit će se na starije žene, otvoreno im se rugajući: »’Jošte sam pristala, ako i peset godiš / jes er sam se udala, – govore, – a što mniš? (…) Dano je mladicam o gizdah da rade, / ali nî staricam da se čine mlade« (II, 6, s. 861–862; 865– 866). Model života koji Radat predlaže odgovara predodžbi jednostavne muške razonode koja uključuje i naglašeno maskulin odnos prema ženama: »Ljubav je živiti s družinom junáci, / rujno vince piti s dobrim veseljaci, / popievke veselo junačke spievati / i činit sve selo u igri stojati, / i tance na vrime s seljankam izvodit, / i igram takime blaženim dan vodit. / Nevjeste oto i mi tej liepe gledamo, / besjedimo š njimi, tamašimo i igramo; / u igri štipljemo, gdino se prigodi, / i po š’ji pleštemo i indje kadgodi« (III, 3, s. 1011–1020). Nakon što se zaljubi u Tirenu, promjena ponašanja očitovat će se ponajprije na retoričkoj razini – Radatov diskurs poprima obilježja petrarkističkog uzdisanja: »Radate, ne spiš ti, ma si rob ljubavi! / Rajskome liposti vila te zatravi« (III, 6, s. 1091–1092); »Tanka i visoka banjaše se u gori / jak zvizda s istoka prid suncem o dzori« (III, 7, s. 1119–1120), a jednom će izgovoriti iste stihove koje je već prije toga izgovorila Tirena (II, 1): »Nemoćan tko nî bio, taj ne zna što ’e bit zdrav, / a tko nî ljubio, prem ne zna što ’e ljubav« (III, 7, s. 1163–1164). Metafore tipa sunačce, srdačce, prsi snig su bil, ružom lice sja ne samo što utjelovljuju Radatovu promjenu nego se njima postiže i komičan učinak, jer ih koristi lik kojemu je – zbog njegova soc. statusa – takav tip izražavanja neprimjeren. U susretu sa sinom Dragićem (IV, 1) objasnit će što mu je učinio Kupido, a kad se i Dragić zaljubi u vilu i to mu priopći (IV, 5), zajadikovat će, svjestan svoje starosti. Radat će se još pojaviti u dva prizora petoga čina (4, 5), u kojem će se sukobiti s Ljubmirom, Ljubenkom i Radmilom te se priključiti Miljenku, pokušavajući dokazati da i oni – ubogi – imaju pravo na vilu, da bi na kraju prihvatio Tireninu želju o sveopćoj pomirbi. U jednoj Radatovoj replici (»Tovare goniti i vodit zle žene, / s mahnici obćiti muke su paklene«, III, 3, s. 987–988) aludira se i na ponižavajuću kaznu onodobnoga kaznenopravnog sustava Republike, a riječ je o javnom pokazivanju okrivljenika, koji je bio vezan na magarca.

Podijelite:
Autor: Milovan Tatarin