PLUTON

PLUTON, lik u drami Džuho Krpeta.

Iz ispisa Đura Matijaševića (sačuvanih u Rešetarovu rukopisu) ne može se točno odrediti kakvu je ulogu u fabuli imao. Na jednome mjestu imenovan je kao »sioni bog od bogastva«. Oprezno bi se moglo zaključiti da je s njim u kontaktu Kerpeta, koji od njega traži nekakvu uslugu: »Da to si slijep, gospodine, po Krpetu slugu! Ručka ne stavljah se«; »Neka ti starosti, ako je i slijepa; teško onomu domu gdje se staraški glas ne čuje i gdje staraški štap ne vlada. Hoću da mi poslužiš malahno«. Da je bila riječ o pogodbi s negativnim posljedicama, svjedoči replika za koju se ne zna tko ju izgovara: »Ah, pse jedan! Umrli se su počeli umetat u stvari od bogova. Ubio bog i Plutona!«. Od sačuvanih replika Plutonove su sljedeće: »Iz mojijeh ruka sva bogastva od svijeta izlaze«; »O, lakomosti od zlata, kudi se prostireš?! Po mirijeh se bogataca penješ. Ja sam sve kriv, poznavam moj grijeh, i spovjedavam ga; po meni mnozi u vȁs život ne vide zlata i mru od glada, a mnozim zlato rđavi u skrinjah. A to sve izhodi odkle oči izgubih, – ne vidim tkomu davam; er da vidim, inako bi stvari prošle«; »Kad mlađi bijeh i kad viđah, dobro dijele činjah: davah zlato ljudem blagodarnijem, koji mi čâs činjahu i koji ga razdjelivahu s razlogom; a kad ostarih i izgubih oči, stvari nazad otidoše«; »Dobro si rekao, nu nijesi dorekao: starca razumna i mudra, er staros nerazumna zvijer je duhata s dvijema očima a s jednijem trbuhom, koji veću štetu čini neg koris. Ovo sam tvoj rob, zapovijedaj mi«. U Džuhu Krpeti nije riječ o Plutonu, rim. bogu podzemlja (grč. Had), nego grč. Plutu, sinu Demetre i Jaziona, bogu bogatstva (πλοῦτος: bogatstvo). Prema predaji bio je slijep, a obično je prikazivan kao dječak u naručju Tihe (božice sretnog slučaja) i Eirene (božice mira).