OZANA KOTORSKA
OZANA KOTORSKA (lat. Hosanna), dominikanka (Relezi kraj Cetinja u Crnoj Gori, 25. XI. 1493 – Kotor, 27. IV. 1565).
Ozana Kotorska
Rođena je u crnogorskoj pravosl. obitelji Kosić. Krsno joj je ime bilo Katarina. Djetinjstvo je provela kao pastirica u Relezima, gdje je zbog svojih »nadnaravnih sposobnosti« postala poznata i kao »sveta Jovana Đujović«. U četrnaestoj godini otišla je u Kotor, gdje je sedam godina služila u kući Aleksandra Buće, kotorskoga suca i grad. vijećnika, nakon čega je postala članica dominikanskoga trećega reda, koji je bio uz crkvu sv. Pavla. Kroz gotovo pedeset godina redovništva živjela je životom zazidane djevice (virgines muratae), tj. kao rekluza, te dobila ime Ozana. Sedam je godina provela u ćeliji Sv. Bartola, a zatim Sv. Pavla. Poznata je i kao osnivateljica samostana dominikanskih trećoretkinja uz crkvu sv. Pavla, koji je u Kotoru postojao sve do poč. XIX. st. Kotorani su je smatrali i zaštitnicom pomoraca. Njezine se moći i danas nalaze u kotorskoj crkvi sv. Marije (poznata i kao Kolegijalna crkva, koju Kotorani zovu Koleđata, od. tal. Collegiata) nedaleko od katedrale sv. Tripuna. Još za života Ozanu su suvremenici štovali kao sveticu, a odmah nakon smrti štovanje se proširilo po Italiji, Španjolskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj. Njezin je kult 1927. potvrdio papa Pio XI. U ikonografiji se prikazuje kao dominikanka s križem u ruci i bičevima sa strane. Blagdan joj se slavi 27. IV. Opjevao ju je, pretpostavlja se, Ivan Bolica (Boliris) – Ozanin suvremenik – spisom na lat. jeziku u drugoj pol. XVI. st. Spis je izgubljen. Međutim, njime se poslužio dominikanac, povjesničar Serafino Razzi, koji je 1592. na talijanskom objavio Život prečasne službenice Božje, časne majke Ozane Kotorske iz reda Svetoga Dominika (Vita della reverenda serva di Dio, la madre suor Ossanna da Cattaro, dell’Ordine di San Domenico). Potkraj XVI. st. taj je životopis preveden na hrv. jezik. Pretpostavlja se da je na temelju njega 1628. nastao osmerački spjev Vicka Bolice Kokoljića Život blažene Ozane. Potkraj XVII. st. opsežan osmerački spjev posvetio joj je dominikanac Vicko Dudan, potom je Vinko Ceci napisao Život svete Hosane Crnogorkinje koludrice reda Svetog Dinka.
Ozana je Držićeva suvremenica, no već je tada bila na glasu zbog svetoga života. U njegovu opusu nikad nije spomenuta imenom, nego uvijek opisno (»Kotorska Advokata«, »Blaženica od Kotora«, »Majka od Kotora«), a zazivaju je likovi Kotorana: Tripčeta u Dundu Maroju (II, 8; V, 5) i Tripe u Arkulinu (II, 4; IV, 5).
