NALJEŠKOVIĆ, MARIN
NALJEŠKOVIĆ, MARIN, antunin (?, oko 1505 – ?).
M. Držić ustupa Marinu Nalješkoviću 50 vjedara vina za hranu i uzdržavanje u njegovoj kući
(Državni arhiv u Dubrovniku, Diversa Cancellariae, sv. 138, f. 137r–137v)
Sin Boža i Venturine Gabro. Imao je braću Tadiju starijeg, Ivana starijeg (obojica su rano umrla), Tadiju mlađeg, Ivana mlađeg te sestre Dekušu, Pȅru, Tomasinu i Jakominu. Podignuo je ladanjsku kuću u Zatonu. S Nikom, starijom sestrom M. Držića, sklopio je bračni ugovor 22. VI. 1530. S njom je imao sinove Boža, Nikolu i Marina te kćer Vitu (Venturinu). Zajedno sa šurjacima Marinom i Vickom Držićem bio je izvršitelj suprugine oporuke 1553. Dana 12. IX. 1553. M. Držić mu je ustupio pedeset vjedara vina (oko 1100 litara) iz koločepskih vinograda kao naknadu za hranu i uzdržavanje koje je dotad kod njega imao; poč. 1554 – zajedno s bratom Vickom, Stjepanom Jeronimovim Nenko i Jaketom Radaljevićem – posredovao je u zarukama Nalješkovićeve kćeri Vite i Ivana Bartulova Nalješkovića, a 27. I. 1554. prisegnuo je da Marin zetu Ivanu nije za miraz dao više od tisuću dukata. Pretpostavlja se da je prigodom Marinove i Nikine svadbe ispjevao pjesmu Mâ sestro, ja sada davam ti blagoslov, koja nije tiskana u knjizi Pjesni Marina Držića ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi (1551). Objavio ju je – iz rukopisa Đura Ferića – Milan Rešetar u radu Jedna neizdana pjesma Marina Držića (1920). Svetozar Petrović uočio je u njoj vanjski akrostih Mudivoda, smatrajući da je izvorno glasio Mutivoda, nagađajući da je možda riječ o Držićevu nadimku (Umeci petrarkističke lirike u komedijama Marina Držića, 1967).
