DRŽIĆ, MARIN
DRŽIĆ, MARIN, antunin, trgovac (Dubrovnik, 12. XII. 1463 – Dubrovnik, 1550).
Sin Nikole i Nikolete Vodopija, otac M. Držića. Imao je braću Marina (umro u dječjoj dobi), Džoru i Vlaha, polubrata Andriju te sestru Katarinu (1459–62). Otac mu je stradao pod ruševinama 8. VIII. 1463. nakon eksplozije streljiva uskladištenog ispod Kneževa dvora. Dana 30. XI. 1496. sklopio je bračni ugovor s Anulom Kotrulj, obvezavši se da će ju za dvije godine povesti kući. S obzirom na to da je njihov mirazni ugovor registriran 1499, Marin se te godine Anulom zacijelo oženio; s njom je imao dvanaestero djece: šest sinova i šest kćeri. Jedan sin (Marin prvi) i četiri kćeri umrli su u dječjoj dobi, a preživjeli su Nikola, Vlaho, Vicko, Ivan i Marin (drugi) te Nika i Pȅra. Kuću je imao u blizini Kneževa dvora; 1539. prodao ju je za tisuću dukata kako bi namirio obiteljske dugove. S bratom Vlahom podijelio je imovinu 28. V. 1502: dobio je obiteljske posjede na Koločepu, a Vlaho posjede u Rijeci dubrovačkoj. Vlahov sin Petar – koji je umro u vrijeme kuge 1527 – oporučno je svima u Marinovoj kući ostavio po dva dukata, a Marin je bio i jedan od izvršitelja njegove oporuke. U sačuvanim se dokumentima često pojavljuje kao jamac sinu Vicku, neko vrijeme uspješnom trgovcu i bankaru (bancherio): 9. I. 1527. registrirana su dva ugovora, oba vezana za Marina Đurova Lujova Gučetića – prvim Marin i Vicko jamče da će Marinu Đurovu, pod prijetnjom kazne, vratiti trideset osam zlatnih dukata i trideset groša, u drugom je riječ o namirenju duga od sto dvadeset zlatnih dukata koje je Vicko uzajmio od Marina Đurova, a vratit će ih u robi (dvadeset bala platna), pri čemu se kao jamac pojavljuje otac Marin; 6. VIII. 1527. Marin je jamčio da će Julijanu Marinovu Turčinoviću – djedu po majci Vlaha Nikolina Držića, na čijem je piru s Marijom Sinčićević Allegretti 1551. prikazana Tirena – vratiti sto dvadeset zlatnih dukata koje je Turčinović imao u Vickovoj »banci«. Trg. poslovi Marina i njegovih sinova propali su 26. XI. 1544, kad su imenovana tri člana Senata kako bi nadzirali likvidaciju i brinuli se o interesima vjerovnika. Umro je bez oporuke. Zajedno s Andrijom Držićem i Nikolom Vlahovim Držićem tražio je da sin Marin preuzme rektorat nad crkvom Svih Svetih (Domino), što je zabilježeno u dokumentu sastavljenom 12. IV. 1526. Dana 28. VIII. 1537. emancipirao je Marina »svoje vlasti« i proglasio ga samostalnim u svim djelatnostima, no 15. X. 1538. ta je odluka poništena, da bi ga 15. X. 1539. trajno emancipirao, napominjući da uz sinove Nikolu, Vicka i Ivana, trgovce, ima i sina Marina, klerika, koji će ubrzo postati svećenik te da mu kao duhovniku ne priliči baviti se trgovinom pa zato nema nikakva udjela u poslovima svoje braće. Dana 13. VI. 1538. zajedno sa sinovima Nikolom, Vickom i Ivanom za godinu je dana odgodio plaćanje obiteljskih dugova vjerovnicima.
