BARANOVIĆ, KREŠIMIR

BARANOVIĆ, KREŠIMIR, hrvatski skladatelj i dirigent (Šibenik, 25. VII. 1894 – Beograd, 17. IX. 1975).

Školovao se u Zagrebu (1908–12) privatno kod Dragutina Kaisera (klavir, teorija) i u školi Hrvatskoga glazbenog zavoda kod Frana Lhotke (rog), na Muzičkoj akademiji u Beču (1912–14) i Berlinu (1921–22). Koncertnom predigrom sudjelovao je u programu pov. koncerta mladih hrv. skladatelja 5. II. 1916. u zagrebačkom HNK-u. Bio je dirigent Opere u Zagrebu (1915–43) i njezin ravnatelj (1929–40). U sezoni 1927/28. bio je dirigent pri baletnoj trupi Ane Pavlove, istodobno i dirigent Opere u Beogradu. U Bratislavi je vodio (1943) Radio-orkestar i ravnao tamošnjom Operom (1945–46). God. 1946–64. bio je prof. na Muzičkoj akademiji u Beogradu te dirigent i ravnatelj Beogradske filharmonije (1952–61). Skladao je orkestralna, vokalna, glazbeno-scenska (dvije opere i četiri baleta) i jedno komorno djelo. Ponajbolja djela (opera Striženo-košeno, balet Licitarsko srce i vokalni ciklus Z mojih bregov) nose pečat folklora Hrvatskoga zagorja uz prihvaćanje nove umj. glazbe u Slavena na prijelazu iz XIX. u XX. st. (Leoš Janáček, Igor Stravinski). Uz djelo M. Držića vezan je skladanjem scenske glazbe za Tirenu (HNK u Zagrebu, 12. XI. 1939) i komediju Dundo Maroje (HNK u Splitu, 26. X. 1959, prema motivima talijanskih renesansnih skladatelja).