BUNIĆ (BONA), VLADISLAV
BUNIĆ (BONA), VLADISLAV, plemić (Dubrovnik, oko 1521 – Dubrovnik, 1579).
Sin Župana i Klare Gradić (Gradi), iz ogranka Bunića s nadimkom Županović. Praunuk graditelja utvrda vojnogazapovjednika i Župana Marinova Bunića. U Veliko vijeće primljen je 1541, a dubrovački knez bio je 1576. Imao je tri sina: Župana, Miha i Marina. U doba Velike urote Vladislavovi potomci naginjali su urotnicima. God. 1667, neposredno nakon potresa, praunuci Marin Đurov i Vladislav Đurov (poklisar harača 1663) bili su optuženi za pljačku drž. blagajne. U to doba priklonili su se Marojici Kabužiću i prešli na stranu sorboneza. Vladislavova casata izumrla je 1762.
Dana 15. XI. 1547. Držić je od Bunića uzajmio dvadeset jedan dukat. Četrnaest godina poslije, 13. XI. 1561, pokušava pozajmljeni novac dobiti natrag, no M. Držić ga ni u tome trenutku nije mogao vratiti (»non habere modum solvendi de prefato debito« – »nema načina da plati rečeni dug«).