BUNIĆ (BONA), JUNIJE

BUNIĆ (BONA), JUNIJE, plemić (Dubrovnik, oko 1529 – Venecija, 1581).

Sin Miha i Nike Gradić (Gradi). Nećak donatora Marina Gradića (oko 1509–84), zaslužnoga za osnivanje župe Pridvorje. U Veliko vijeće primljen je 1549. God. 1574–80. triput je bio dubr. knez. Dana 23. IV. 1552. sklopio je bračni ugovor s Đivom, kćeri Jeronima Gradića (pratetkom Stjepana Gradića). Imao je kćer Niku i sinove Miha (oko 1558–1619) i Jeronima te izvanbračnu kćer Anicu. Djed je teologa i filozofa Junija Bunića (oko 1589–1618). Oporuku je napisao 11. I. 1581, registrirana je u listopadu iste godine, a njome je bogate legate namijenio sinovima, majci, supruzi i kćeri, ali i samostanima i crkvama, rođacima i prijateljima iz svih društv. slojeva. U doba Velike urote, casata njegovih potomaka podupirala je sorboneze.

Budući da je komedija Pjerin sačuvana samo u fragmentarnim ispisima Đura Matijaševića, dugo se nije znalo kada je i kojom prigodom prikazana. Na temelju jedne Obložderove replike (»Džono se Miškinov ženi; po’ ću se malo prijavit; tu me gotova večera čeka«, V) Miroslav Pantić je utvrdio da je Džono Miškinov upravo Junije Bunić te da je Pjerin izveden na njegovu piru 1552 (Fragmenti o Marinu Držiću /II/, 1982–83).