MUDIVODA (MUTIVODA)

MUDIVODA (MUTIVODA), akrostih u pjesmi Mâ sestro, ja sada davam ti blagoslov, koju je M. Držić napisao povodom sestrine svadbe.

O kojoj je sestri riječ – Niki ili Pȅri – iz pjesme se ne razabire. Frano Čale sudi da je riječ o Pȅri (Marin Držić: Djela, 1979), a Slavica Stojan misli da je riječ o starijoj Niki, udanoj za Marina Božova Nalješkovića (Slast tartare: Marin Držić u svakodnevici renesansnog Dubrovnika, 2007). Nika je vjenčani ugovor sklopila 22. VI. 1530, a Pȅra 5. XII. 1535. Prema mišljenju Milana Rešetara ta pjesma ide među najstarije Držićeve sastavke i nastala je ili 1530. ili 1535. Nije uvrštena u knjigu Pjesni Marina Držića ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi (1551), a prvi put ju je po prijepisu Đura Ferića publicirao Rešetar u devetoj knjizi Građe za povijest književnosti hrvatske (1920). Akrostih je uočio Svetozar Petrović: »Od vanjskoga akrostiha u toj pjesmi čita se ’mudivoda’, što je izvorno valjda bilo ’mutivoda’: malo neobičan akrostih za pjesmu o sestrinu vjenčanju, ali, rekao bih, nesumnjiv, jer je beznačajna mogućnost da se namjestio slučajno, pa se možda treba upitati nije li to bio kakav nadimak mladog Držića, ili pak: nije li naše razumijevanje te pjesme, osobito njenog stvarnog konteksta, nepotpuno ako ne i sasvim pogrešno« (Umeci petrarkističke lirike u komedijama Marina Držića, 1967). F. Čale nalazi riječ mutivoda u Radatovu monologu u Tireni (»Hod’ takoj zimnji dan, doći ćeš domome, / vik neć bit sit i pjan mutivodom tôme«, II, 4, s. 663–664), a odnosi se na vilu koja stanuje u vodi, pa zaključuje: »A mogao bi se akrostih odnositi i na vidru, koja je živjela u Držićevoj Rijeci dubrovačkoj, pa je i pjesnik uzeo pseudonim Vidra?« (Marin Držić: Djela, 1979).