KNJIŽNICA MARINA DRŽIĆA
KNJIŽNICA MARINA DRŽIĆA. U pismenoj izjavi koju je Marin Držić podnio vikaru dubr. nadbiskupa 17. IX. 1563, a tiče se njegova boravka u kući Pera Primovića u Veneciji i svađi koja je u siječnju 1563. izbila u Primovićevoj obitelji oko oporuke, na jednom je mjestu zapisao: »Sendo io in sua camera appresso il fuoco con un libretto che legevo…« (»Dok sam bio u njegovoj sobi kraj vatre s nekom knjižicom koju sam čitao…«).
O kojoj je knjizi riječ, ne znamo, kao što su nam nepoznate knjige koje je Držić posjedovao, pa o njegovoj privatnoj knjižnici zaključujemo posredno. Sigurno je imao komediju Ćup (Aulularia) Tita Makcija Plauta, kojom je inspiriran Skup, na što u prologu upozorava Satir: »A komedija mislite kakva će bit? Starija je neg moj djed i pradjed, starija je neg stara komarda, gdje se djeca sad kuplju, starija je neg kruh potor, sva je ukradena iz njekoga libra starijeg neg je staros, – iz Plauta; djeci ga na skuli legaju«. O ostalim knjigama može se nagađati na temelju komparativnih analiza njegovih drama: Hekuba je prepjev tal. prijevoda Euripidove tragedije La Hecuba Lodovica Dolcea, Pjerin se dovodi u vezu s Plautovom komedijom Menehmi (Menaechmi), Tripče de Utolče sa šestom novelom trećega dana i četvrtom novelom sedmoga dana iz Decamerona Giovannija Boccaccia, a Arkulin s Plautovom komedijom Amfitrion (Amphitruo), Terencijevim Eunuhom (Eunuchus) i Negromantom (Il Negromante) Ludovica Ariosta. Držićevu stricu Džori stonski je vlastelin Frano Mihov Glavan 14. IX. 1500. oporučno ostavio lat. klasike: Marcijala, Klaudijana, Ciceronove Rasprave u Tuskulu (Tusculanae disputationes) i retoriku nepoznata autora. Samo je pretpostavka da su te knjige prešle u vlasništvo M. Držića nakon Džorine smrti 1501, tj. nakon što je 1526. postao rektor crkve Svih Svetih (Domino) i Sv. Petra na Koločepu, naslijedivši u tome strica Andriju. Usporedne analize sličnih mjesta u Dundu Maroju i pismima Cosimu I. i Francescu Mediciju te traktatu Vladar (Il Principe, 1532) Niccolòa Machiavellija čine pouzdanom činjenicu da je u Držićevu vlasništvu bila i Machiavellijeva knjiga.
