STANOVNIŠTVO

STANOVNIŠTVO. Mladost Marina Držića protekla je u demografski vrlo kriznom razdoblju.

Nakon pada Bosne i Hercegovine u drugoj pol. XV. st., koji je prouzročio izbjeglički val u Dubrovačku Republiku i stvorio višak stanovništva, došlo je u prvoj pol. XVI. st. do selekcije tog viška, što je bilo jedno od najtežih razdoblja dubr. povijesti. Manja epidemija kuge bilježi se već 1500, zatim 1503 (Koločep, Šipan, Pelješac, Konavle), pa 1506, kada je u pomoru, prema Serafinu Razziju, pomrlo oko 1500 osoba. God. 1516. kuga je vladala u Petrovu Selu u Rijeci dubrovačkoj. Jedna od najstrašnijih epidemija u povijesti Dubrovnika, kako izvještavaju kroničari Razzi i Nikša Ranjina, pomorila je 1526. i 1527, u doba kad se Držić približavao dvadesetoj godini, oko 20 000 ljudi u Republici, od kojih 164 vlasteoskoga roda (među njima ipjesnika Šiška Menčetića). Kuga se spominje i 1528 (Ston, ŽupaDubrovačka, Šumet) te 1533 (Dubrovnik), kada je umrlo 36 plemića i 2600 pučana. God. 1539. nekakva ognjuština pokosila je 46 članova vlasteoskih rodova i oko 4500 pučana. Na Pelješcu je veliki pomor bio 1543. U Stonu je, navodno, umrlo 90% pučanstva. Kuga se bilježi i 1545. u Rijeci dubrovačkoj. Velik broj stanovnika stradao je i tijekom osmanskih, mletačkih, uskočkih i crnogorskih pohara dubrovačkoga pograničnog pojasa. Posebno su 1538. opustošene Konavle kada je, na poticaj Mlečana, u njih upala kršć. vojska nakon španj. opsade tur. Novoga. Nakon svih tih događaja broj stanovnika od gotovo 90 000 potkraj XV. st. pao je na oko 50 000 sred. XVI. st. Sam grad Dubrovnik imao je tada oko 6000 stanovnika. Svoju zrelost M. Držić proživljava u razdoblju u kojem ne nedostaje burnih polit. događaja, u kojem opstoji strepnja za opstanak Republike, ali u kojem gospodarska kretanja, a i prateća demografska, daju nadu. Druga pol. XVI. st. razdoblje je laganoga oporavka stanovništva, praćenog povoljnim kretanjima u pomorskoj trgovini. U tim je okolnostima Držića 1567. zatekla smrt. Već potkraj XVI. st. započinje najdugotrajnija, gotovo 150 godina duga kriza, kada je u brojnim epidemijama, Kandijskom ratu i potresu 6. IV. 1667. biološki vitalitet Dubrovačke Republike smanjen na najnižu točku, na manje od 25 000 stanovnika na prijelomu XVII. u XVIII. st.

Autor: Nenad Vekarić
Literatura:
R. Jeremić i J. Tadić, Prilozi za istoriju zdravstvene kulture starog Dubrovnika, I, Beograd, 1938;
S. Krivošić, Stanovništvo Dubrovnika i demografske promjene u prošlosti, Dubrovnik, 1990;
N. Vekarić, Broj stanovnika Dubrovačke Republike u 15, 16. i 17. stoljeću, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 1991, 29.