ŠEHOVIĆ, FEĐA

ŠEHOVIĆ, FEĐA, hrvatski književnik (Bileća, BiH, 16. III. 1930).

Završio studij književnosti (1954) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao nastavnik i novinar, bio direktor Drame splitskoga HNK (1965–67), od 1972. ravnatelj Naučne biblioteke u Dubrovniku, a od 1989. do umirovljenja 1996. voditelj Doma Marina Držića. Pisao je komedije (Drame, dramoleti, pučke komedije dubrovačke, 1969; Kurve, 1974; Katarina Druga, 1984) i romane s pov. temama (šesterodijelna Dubrovačka tralalogija: Kazin, 1974, objavljen 2007. kao Dubrovački bordel: kazin bez cenzure; Savršeno umorstvo, 1975; Veljun, 1977; De bello ragusino, 1980; Dogon, 1980; Knjiga postanka, 1981). Pod pseud. Raul Mitrovich objavio je romane Gorak okus duše (1983), Oslobađanje đavola (1987) i Uvod u tvrđavu (1989), a pod pravim imenom pov. roman Svi kapetanovi brodolomi (1992), zbirku novela Priče iz Vitaljine (1993), pet romana (Ilijas-beg: kapetan trebinjski, 1999; Inšallah, 2000; Begovina, 2001; Dubrovački intermezzo, 2001; Od Mostara do Haaga, 2001) koji tvore obiteljsku sagu Ilijasbegovići: cronica travuniana (2006) te Zločin u samostanu (2005). Domovinskim ratom inspirirani su roman Četiri vozača u apokalipsi (1994) i dnevnik Zla kob zaborava (1992).

Feđa Šehović, Vidra, Zagreb, 1980.

Držićev je životopis beletrizirao u romanu Vidra (1980). Radnja započinje u listopadu 1566, dva mjeseca nakon što je Držić uputio pisma Cosimu I. Mediciju, a zatim se pripovjedač (Držić) retrospektivno vraća u prošlost, analizirajući vlastiti život, da bi završio trenutkom kojim je i započeo – bolesni i ostarjeli pisac provodi zadnje dane života u kući venecijanskoga trgovca Nikole Primovića. Najveći dio romana oblikovan je u formi izmaštanoga suđenja, a kao glavni tužitelj pojavljuje se Luko Gučetić, koji Držića optužuje za veleizdaju jer je dubr. vlada saznala za njegove urotničke namjere budući da je Vinta načinio kopije pisama Cosimu I. i Francescu Mediciju i proslijedio ih dubr. konzulu u Firenci. Služećise arhivskim gradivom, Šehović u romanesknu fabulu upleće trenutke iz Držićeva života, nerijetko podređujući stvarnu kronologiju izmišljenoj priči: sadržaj Novele od Stanca prikazuje kao zgodu iz Držićeva života, citira dijelove urotničkih pisama, od kojih neke pretvara u tobožnja piščeva osobna iskustva (mladić osuđen na rezanje ruke jer je ranio nekoga plemića postaje Držićev prijatelj Đivo), pripovijeda o sienskom razdoblju i studiju glazbe i literature, a stvarna anconska epizoda s Lujom Ivanovim Sarakom poslužila mu je za priču o dvomjesečnom provodu i trošenju Sarakina novca po Firenci i Rimu, sjećanje na putovanja s Christophom Rogendorfom, boravak u Rimu s prijateljima Sarom i Bunićem, izvedba Dunda Maroja, u kojem je Sabo Bobaljević glumio Mara, zatim Hekube, konačno odlazak u Veneciju, gdje Držić pribiva skandalu u kući Pera Primovića i susreće Antonija Pelierija, koji ga je nagovorio na urotnički čin i povezao s Cosimovim tajnikom Vintom. Uvodeći fiktivne likove, miješajući ih sa stvarnim osobama i događajima iz Držićeva života, citirajući i parafrazirajući dijelove iz drama i firentinskih pisama, prikazujući pisca najprije kao pustopašna mladića sklona nòvelama, pijankama, tučnjavama i ženama laka morala nastanjenim u kući batese Pavice na Prijekom, uvodeći romantične fabularne linije (prolazne veze s Ankom i Anuklom, ljubav prema Pavli; Mandeiz Kotora postaje jedna od Pavičinih djevojaka), Šehović oblikuje lik Držića kao pobunjenika protiv društv. nepravde koji se na kraju pretvara u rezignirana starca, svjesnog uzaludnosti pobune pojedinca protiv sistemskoga nasilja.

Autor: Milovan Tatarin