MILETIĆ, STJEPAN

MILETIĆ, STJEPAN, hrvatski književnik, redatelj i intendant (Zagreb, 24. III. 1868 – München, 8. IX. 1908).

Objava za predstavu Stanac, 1895.

Objava za predstavu Stanac, 2. I. 1895.

Nakon započetoga studija prava u Zagrebu, 1888. otišao u Beč, gdje je studirao i 1893. doktorirao filozofiju i germanistiku. Bio je intendant zagrebačkoga kazališta 1894/95–1897/98, prvi u novoj zgradi od 14. X. 1895. Postavio na repertoar i jamačno režirao Držićevu Novelu od Stanca – pod naslovom Stanac – još u staroj zgradi na Markovu trgu 2. I. 1895, što je bila i prva novovjekovna Držićeva izvedba u hrv. kazalištu. Jednako kao i Pavlimir Junija Palmotića, Držićevo djelo nije tada našlo put do publike; do 9. I. 1900. izvedeno je tek pet puta. Predstava je obilovala mnogobrojnim nesporazumima: od pogrešnoga čitanja teksta iz izdanja Franje Petračića (Djela Marina Držića, 1875) do bizarno koncipiranoga historicističkoga dekora, jer je Miletić, zajedno s pomoćnicima, gledao na ambijent zbivanja iz meiningenske perspektive. Na sačuvanoj inspicijentskoj knjizi njemačkim je jezikom zabilježeno kako Dalmaciju između XVI. i XVII. st. treba dočarati talijanskim kolorističkim ugođajem, kako se na pozornici (za vrijeme poklada!) mora nalaziti šest tulipana od papira, a iz koje se tada perspektive u scenografskom smislu na Dubrovnik iz Zagreba gledalo, svjedoči činjenica da su za dekor korišteni i dijelovi baletnoga prizora (bakanala) iz opere Faust Charlesa Gounoda. Ako i nije bio redatelj posebnog instinkta za komediju, dobro je uočio Držićeve scenske vrednote pa će ga poslije, u memoarskom djelu Hrvatsko glumište (1894–1899): dramaturški zapisci (1904), spominjati u nekoliko navrata, zaključujući poznatom konstatacijom kako tom »hrvatskom Molièreu pripada nedvojbeno pozorišno žezlo«.

Autor: Nikola Batušić