LEVANT

LEVANT (tal. levante: istok), zemljopisni termin koji se povijesno odnosio na veliko područje Bliskog istoka južno od planine Taurus, na zapadu omeđen Sredozemnim morem, a na istoku sjevernom Arapskom pustinjom i Gornjom Mezopotamijom.

Levantski trgovci,  XV. st.

Levantski trgovci, minijatura, XV. st.

U općem se značenju odnosi na Istok, a u užem je smislu skupni naziv za zemlje uz obale ist. Mediterana (Grčka, Turska, Sirija, Libanon, Izrael, Jordan i Egipat). Grčka se katkad izuzima iz pojma Levant jer se on ugl. podudara s pojmom Bliski istok. U ant. Rimu za Levant se upotrebljavao naziv Oriens pa otuda hrv. naziv Orijent. Dubrovčani su naziv Levant upotrebljavali za sve mediteranske zemlje istočno od svojih granica. Pojmom Levantinac imenovali su se ljudi koji su živjeli u Maloj Aziji tijekom razdoblja Osmanskog Carstva, a bili su talijanskoga, posebice venecijanskoga, genovskoga, francuskog ili drugoga mediteranskog podrijetla. Većina zemljopisno imenovanih Levantinaca potomci su trgovaca u ist. dijelovima Mediterana. Levantska trgovina označavala je trgovinu koju su Europljani vodili sa zemljama Levanta i ugl. je bila u rukama Venecije, Genove, Pise, Marseillea, Barcelone i Dubrovnika. Razvila se osobito za križarskih ratova, kad su eur. zemlje posredovanjem Levanta dolazile do mirodija, pamuka, svile, boje i drugih sirovina. Trgovina je gubila na značenju u Držićevo doba zbog otkrića novih kontinenata i dotad nepoznatih morskih puteva. Naziv Levantinac najčešće se rabi u značenju srodnom nazivu Bizantinac, kao pejorativna oznaka za prevrtljivost, posebno kad je riječ o trgovini; bio je i ostao pojam za prijetvorne, prepredene ljude.

Levant je u Držićevu dramskom opusu spomenut samo jedanput, u komediji Dundo Maroje, u Popivinoj replici: »Velim, pođ’ u sinjore. Sinjora scijeni – i ne bi jo’ vas svijet dao razumjet da je inako, – da tvoj otac ima velike trgovine, prateži i zlato; i scijeni da je prvi bogatac ne od Dubrovnika, ma od svega Levanta, i zna er ne ima neg tebe jednoga sina« (III, 8). Očito je riječ o metafori uspješnog trgovca koji vodi razgranat posao što donosi veliku zaradu te su takve osobe zacijelo bile cijenjene više od drugih. Prigovarajući nepravednosti dubr. pravosuđa, Držić u pismu Cosimu I. Mediciju od 2. VII. 1566. spominje slučaj nekoga levantinskoga trgovca nepravedno osuđena na doživotnu tamnicu. U dokumentima je zabilježeno da je Držićev brat Ivan trgovao po Levantu.

Autor: Slobodan P. Novak