KATANCI

KATANCI, metafora upotrijebljena na dva mjesta u prologu negromanta Dugoga Nosa komedije Dundo Maroje:

»Ja što jesu tri godine, ako se spomenujete, putujući po svijetu srjeća me dovede u ovi vaš čestiti grad, i od moje negromancije ukazah vam što umjeh. Scijenim da nijeste zaboravili kako vam Placu, tu gdje sjedite, u čas glavom ovamo obrnuh i ukazah prid očima, a na njoj bijehote; i opet ju stvorih u zelenu dubravu, od šta plakijer imaste; i zahvaliste mi, i platu imah, što katance stavih na njeke zle jezike koji za zlo imaju ono što im se za dobro čini. (…)
Sada, moji uzmnožni vlastele, svitla krvi, stari puče, mislim, kako i prije, ukazat vam od moje negromancije kugodi lijepu stvar, i zašto u pređnu votu triš mudrijem stavih katance na usta, sada im katance dvižem, neka govore, neka se govorenjem punijem nenavidosti ukažu i odkriju ljudi od trimjed, ljudi od ništa i ljudi nahvao«.

Nije jasno što Držiću znače katanci pa se metafora tumačila različito. Leo Košuta vjeruje da Pometa »stanovita platonistička književna sredina nije mogla smatrati ozbiljnim književnim djelom« jer je riječ o komediji iz svakodnevnoga dubr. života; pritom je »glasnik nove svjetovne komedije, za koju Držić dobro znade da se rodila u susjednoj Italiji i da je on prvi uvodi u Dubrovnik« (Pravi i obrnuti svijet u Držićevu »Dundu Maroju« – Il mondo vero e il mondo a rovescio in »Dundo Maroje« di Marino Darsa /Marin Držić/, 1964). Košuta misli da katance treba »protumačiti kao aluziju na jedan nama nepoznati Negromantov odgovor (možda i Držićev predgovor tiskanim djelima) nekim ’zlim jezicima’ koji su priječili izvedbe Držićevih djela ili protiv njih govorili«. Frano Čale također pretpostavlja da Držić cilja na protivnike »u platonističko-petrarkističkoj i književnoj sredini, i u idejnom i u klasnom pogledu bliskoj vlasti« (Marin Držić: Djela, 1979). Slobodan P. Novak katance odčitava u perspektivi poetičkih inovacija: do Dunda Maroja Držićev društv. angažman bio je zatomljen, da bi u toj komediji otvoreno kritizirao negativne pojave dubr. svagdašnjice (Planeta Držić, 1984). Za točno razumijevanje Držićeva metaforičkoga govora nedostaje relevantnih podataka, no nekoliko se zaključaka može donijeti: negromant nedvojbeno govori o dva djela koja su prikazana i koja su oni koji čekaju izvedbu Dunda Maroja vidjeli; prvo djelo prikazivalo je zbivanja u Dubrovniku, njegov je dramski prostor bila Placa, dok je radnja drugoga djela bila smještena u »zelenu dubravu«; nakon izvedbi tih djela (ili jednoga od njih) Držić je stavio katance, tj. ušutkao onoga/one koji su mu nešto predbacivali; budući da Dugi Nos pripovijeda o izvedenim djelima, prigovori su se očito odnosili na neki aspekt Držićeva bavljenja knjiž. poslom (možda na sadržaj, možda na formu); pisac je u međuvremenu dobio platu, tj. bar jedan dio onih koji slušaju prolog podupro ga je, što mu je omogućilo novu kaz. predstavu (Dunda Maroja). Budući da Dugi Nos podsjeća da je prije tri go-dine izišao pred Dubrovčane te da je Dundo Maroje nastavak »one prve komedije od Pometa«, pri drugom spomenu katanaca (»zašto u pređnu votu triš mudrijem stavih katance na usta«), »pređna vota«, tj. prošli put kad je negromant nastupao, odnosi se na Pometa, pa bi se slijedom toga moglo zaključiti da je katance stavio nakon izvedbe te komedije.

Autor: Milovan Tatarin