KAPETAN

KAPETAN (barižeo), lik u komediji Dundo Maroje.

Javlja se u petom prizoru drugoga čina, u kojem dolazi do prvog susreta Dunda Maroja i sina Mara. Dundo, koji je pritajen promatrao zbivanja iz krčme smještene nasuprot Laurinoj kući, obraća se sinu odjevenom u velut s kolajinom oko vrata, ironično ponavljajući Laurine laskave riječi te ga proziva za pet tisuća dukata koje mu je povjerio, a koje on troši »s zlijem ženami«. Maro hini da ne prepoznaje oca i proglašava ga ludim, što Dunda Maroja rasrđuje pa nasrće nožem na sina. Maro poziva u pomoć i zaštitu kapetana, naglašavajući da je u smrtnoj opasnosti. Kapetan rimske policije izdaje naredbu stražarima da uhvate Dunda te, nakon što oni konstatiraju da je starac lud, bez prethodnog razmatranja okolnosti zbog kojih je došlo do fizičkog obračuna, zapovijeda da ga uhite i odvedu u tamnicu, gdje će ga »ben guarir della pazzia« (»dobro izliječiti od ludosti«), čime kapetan javno, pred mnogobrojnom publikom, demonstrira moć. Kapetan se spominje još dva puta u drami. U desetom prizoru drugoga čina Pomet u monologu opisuje da je svojom intervencijom oslobodio Dunda Maroja iz tamnice tako što je barižeu, koji je »vas moj, a tko nije Pometu prijatelj u Rimu«, u dva navrata rekao »dvije riječi na uho«. Drugi ga put, u četvrtom prizoru petoga čina, spominje Vlaho, koji Niku i Pijeru govori »vidje’ ćete feste«, ako kapetan opazi Mara s oružjem. Iako epizodni lik, sveden na dramsku funkciju arbitra u dramskoj situaciji, zajedno sa stražarima, dinamizira prizor i pridonosi oslikavanju rim. ambijenta.

Autor: Ana Prolić Kragić