AKROSTIH

AKROSTIH (grč. ἀϰρόστιχoν: početak stiha), pjesma u kojoj početna slova, slogovi ili riječi stihova ili strofa, čitani odozgo nadolje, tvore kakvu riječ ili rečenicu.

akrostih

Izvanjski akrostih u pjesmi br. 14

U više Držićevih pjesama u akrostihu nalazimo ženska imena, što je inače uobičajeno u šesnaestostoljetnoj ljubavnoj lirici. Milan Rešetar je uočio akrostih Pavla i njegovu varijaciju Pava. U akrostihu Marina i Marova vidio je pjesnikovo ime, a također je zapazio i akrostih Lipa slavna (Djela Marina Držića, 1930). Pavle Popović je upozorio da u Držićevim pjesmama osim izvanjskih (neparni stihovi), postoje i unutarnji akrostihovi (parni stihovi), pa je pronašao imena PeraAnica, Spasa (Akrostih u Marina Držića, 1940). Pjesma br. 2 (Lipota od danice sve zvizde dobiva) ima dvostruki vanjski (Lipa slavna, s. 1, 3, 5, 7, 9, 11, 13, 15, 17, 19) i dvostruki unutarnji akrostih (Anica vil, s. 2, 4, 6, 8, 10, 12, 14, 16); pjesma br. 3 (Tko je taj na saj svit anđeoski ki poje) ima izvanjski akrostih Pava (s. 13, 15, 17, 19), a izvanjski akrostih Pavla nalazimo i u pjesmi br. 19 (s. 1, 3, 5, 7, 9). Frano Čale kaže da je to »ime djevojke koju je D. volio« (Marin Držić: Djela, 1979). U pjesmi br. 7 (Tko hoće zgar s nebes pozriti na svit saj) nalazi se unutarnji akrostih Anica (s. 2, 4, 6, 8, 10), u pjesmi br. 8 (Dvi zvizde ljuvene na ličcu rajskomu) unutarnji akrostih Spasa (s. 2, 4, 6, 8, 10), a u pjesmi br. 14 (Pokli ktje taj tvoja, Ljubavi, zla strila) izvanjski akrostih Marina (s. 3, 5, 7, 9, 11, 13). U pjesmi br. 17 (Pozor tvoj ljuveni, izbrana liposti) nalazimo izvanjski akrostih Marova (s. 3, 5, 7, 9, 11, 13) i dvostruki unutarnji akrostih Pera Pera (s. 2, 4, 6, 8, 10, 12, 14, 16). U pjesmi br. 28 (Mâ sestro, ja sada davam ti blagoslov) Svetozar Petrović zamijetio je neobičan akrostih Mudivoda (Mutivoda), a o pojavi akrostiha u Držićevoj poeziji kaže: »Uspoređivanjem oblika pjesme i imenâ u akrostihu nema, čini se, izgleda da saznamo nešto o kronologiji pjesama, ali se može učiniti da bi u težnji kompliciranijem akrostihu trebalo vidjeti paralelu nastojanju da se provede teži način rimovanja, pa jedno i drugo smatrati kasnijim« (Umeci petrarkističke lirike u komedijama Marina Držića, 1967).

Autor: Milovan Tatarin