VILE

VILE, zajednički naziv za skupinu likova u drami Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena.

Ukupno ih ima šest, a ni jedna nema ime. Pojavljuju se u drugom i šestom prizoru. Prilikom prvoga nastupa – kako se kaže u didaskaliji – svih šest vila »najprvo poju, pak tancaju«, a kad među njih stupi Venere, slave njezinu ljepotu, ističu da je upravo ona rodila boga Ljubav te zazivaju prirodu (ptice, vjetar, dubrave) neka se i ona uključi u adoraciju. U njihovu je laudu Veneri Držić uklopio parafrazu stihova iz svojih pjesama br. 4 (Je li se ikada, o luzi, gdi vidil’, s. 13–21) i br. 5 (Tko hoće liposti anđelske sve vidit, s. 22–27): »Blažen je vječni raj koji te uživa; / blažen je i cvitak taj ki tvoj pram odiva, / i zemlja blažena ku pleše stupaj tvoj / i trava zelena, kraljice svih gospoj; / blažen je i pogled taj ki pozri tvoj ures« (2, s. 143–147). Riječ je o varijaciji LXI. soneta Francesca Petrarce (Blažen nek’ dan je, i mjesec, i ljeto – Benedetto sia ’l giorno e ’l mese e l’ anno). Konačno, pozovu i satire da se uključe u njihov ples. U šestom prizoru samo jedna vila pleše sa satirom, a kad dotrči pet satira i pokuša mu je oduzeti, zameće se između njih tučnjava, no satir uspijeva vilu obraniti. Događaj je opisan u didaskaliji, a zbiva se neposredno prije prvog Adonova ulaska na scenu.