VAILLANT, ANDRÉ

VAILLANT, ANDRÉ, francuski slavist (Soissons, Aisne, 3. XI. 1890 – Pariz, 23. IV. 1977).

Bio je voditelj studija srednjovjekovnih slav.jezika i književnosti na École pratique des hautes études te profesor slavistike na Collège de France u Parizu i dugogodišnji urednik časopisa Revue des études slaves. Dopisni član JAZU bio je od 1949; u Zagrebu je boravio kao predavač na Filozofskom fakultetu i Francuskom institutu. Objavio je Priručnik staroslavenskoga (Manuel du vieux slave, I–II, 1948), petosveščanu Poredbenu gramatiku slavenskih jezika (Grammaire comparée des langues slaves, I–V, 1950–77), a za poznavanje jezika hrvatske renesansne književnosti važna je njegova monografija Jezik Dominka Zlatarića, dubrovačkog pjesnika s kraja XVI. stoljeća (La langue de Dominko Zlatarić, poète ragusain de la fin du XVI. siècle, I–III, 1928–31).

M. Držiću je posvetio rad Marin Držić i »Skazanje o Indiji bogatoj« (Marin Držić et le »Dit de l’Inde opulente«), u kojem dokazuje da je opis Indijâ u prologu negromanta Dugoga Nosa komedije Dundo Maroje blizak ruskoj srednjovj. priči Skazanje ob Indii bogatoj, Dubrovčanima poznatoj na temelju neke srp. redakcije koja je nadahnula i Držića. Tvrdnju je odbacio Leo Košuta u radu Pravi i obrnuti svijet u Držićevu »Dundu Maroju« (Il mondo vero e il mondo a rovescio in »Dundo Maroje« di Marino Darsa /Marin Držić/, 1964), smatrajući da se Držić nije koristio srednjovj. opisima, a nije riječ ni o toposu zlatnoga doba (aurea aetas) – o čemu negromant govori nakon opisa različitih Indija – nego je pojam Stare Indije upotrijebio kao oznaku za svijet koji nije htio izrijekom imenovati.