UROTNIČKA PISMA
UROTNIČKA PISMA. Potkraj siječnja 1930. francuski slavist Jean Dayre pronašao je u firentinskom Državnom arhivu četiri pisma koja je Marin Držić uputio vojvodi Cosimu I. Mediciju i njegovu sinu Francescu te o njima izvijestio u radu Marin Držić, urotnik u Firenci (Marin Držić conspirant à Florence).
God. 2007. Lovro Kunčević je u istom arhivu pronašao još jedno pismo. U pismima, nastalima tijekom srpnja i kolovoza 1566, Držić moli firentinske vladare da mu pomognu ostvariti državni udar u Dubrovniku, prevrat kojim bi se srušio aristokratski režim i bila osnovana nova republika pod pokroviteljstvom Medicija. Prvo poznato pismo, datirano 2. VII. i upućeno Cosimu, sadrži opsežnu kritiku dubr. vlasti, plan drž. udara i skicu poretka koji je nakon njega trebao uslijediti. Drugo pismo, datirano 3. VII. i ponovno upućeno Cosimu, svojevrstan je dodatak prvomu, a u njemu Držić moli novčanu pomoć i spominje neke poteškoće vezane uz urotnički pothvat (smrt pape Pija IV. i »slučaj Hiosa«). Treće pismo od 23. VII. adresirano je na Francesca, kojega Držić moli da ga preporuči vojvodi. Četvrto nosi datum 27. VII., a u njemu Držić Cosimu prepričava razgovor koji je o prijedlogu vodio s Bartolomeom Concinom. Peto pismo datirano je 28. VIII. i upućeno Francescu, kojemu Držić, nakon mnogo ispričavanja ako je što zgriješio, priopćava da odgađa pothvat i odlazi u Dubrovnik. Postoje naznake da je Držić napisao još dva pisma. U pismu od 2. VII. spominje da je vojvodi već poslao »općeniti opis grada Dubrovnika i njegove vlade«, što je aluzija na danas nepoznato prvo pismo. U pismu od 27. VII. piše da je Cosimu poslao pismo u kojem je spomenuo kako se treba sastati s Concinom, a budući da takve informacije nema u poznatim pismima, pretpostavlja se da je i to aluzija na još jedan izgubljen Držićev dopis, vjerojatno iz druge polovice srpnja. Stoga se čini da je pisama bilo najmanje sedam, od kojih je danas poznato pet, a nedostaju prvo i, najvjerojatnije, peto po redu. Transkripciju tal. teksta četiriju pisama objavio je Milan Rešetar u sedmoj knjizi edicije Stari pisci hrvatski (Djela Marina Držića, 1930), osvrnuvši se na njih i u uvodnoj studiji. Prvi cjelovit prijevod na hrv. jezik objavio je Ivo Batistić 1967 (Zavjerenička pisma Marina Držića), poprativši ga opsežnim komentarom. Svoju transkripciju, razriješivši abrevijacije i drastično modernizirajući interpunkciju, objavio je 1979. Frano Čale zajedno s novim prijevodom (Marin Držić: Djela). Tal. tekst pisma od 27. VII. objavio je L. Kunčević zajedno s prijevodom Smiljke Malinar (»Ipak nije na odmet sve čuti«: medičejski pogled na urotničke namjere Marina Držića, 2007). (→ AUTOGRAF; UROTA)
