ULISE

ULISE, lik u tragediji Hekuba.

Odisej, Laertov sin, kralj Itake i Kefalonije, Penelopin suprug i Telemahov otac, poznat po lukavosti i domišljatosti, osobito u politici i ratovanju, zbog čega se i isticao kao polit. strateg u desetljeću Trojanskoga rata. Upravo je on Grcima predložio da sagrade drvenoga konja kojim će osvojiti Troju. Najveći je dio života lutao morem, prognan od Posejdona jer mu je oslijepio jednookoga sina Polifema. U Hekubi se pojavljuje u prvom prizoru drugoga čina, iako se spominje i u prvom činu, primjerice u trenutku kada ga opisuje Sluga Hekubina: »Čim izide slatkorjeki / hitri Ulise, dragi puku, / ki u sladak način niki / riečmi svrnu u odluku / od dvie jednu silnu vojsku, / govoreći: ’Razlog nije / vrjednijemu od nas takoj, / za čâs našu pao ki je, / za ugodit ženi jednoj, / živinu mu sužnu branit; / ni da može doli riti, / što razlogom reć bi mogao / koji k mrtvim bude siti: / bez časti je Akile ostao, / već neharstvo vridnos plaća’« (I, 3, s. 522–536). Naglašena je njegova hladna polit. demagogija, otresitost ili zastupanje sistemskih interesa po svaku cijenu, zbog čega s Hekubom ulazi u verbalne okršaje, jer je njezina snaga ponajprije u neproračunatosti, emotivnosti i ljudskosti.