TRIPČE DE UTOLČE
TRIPČE DE UTOLČE, lik u komediji Tripče de Utolče.
Vjera Žagar Nardelli kao Anisula, Ivo Fici kao Krisa i Mirko Vojković kao Tripče, Tripče de Utolče,
Dramsko kazalište »Gavella«, Zagreb, 1968 (redatelj Joško Juvančić)
Kotoranin, ostarjeli Mandin suprug, pijanac obolio od kile. Pojavljuje se u četvrtom prizoru trećega čina, prvom, drugom i sedmom prizoru trećega čina, trećem i petom prizoru četvrtoga čina te prvom, drugom, četvrtom i šestom prizoru petoga čina. Mande ga je zaključala u kuću, uzela mu odjeću i prevarila ga s mladim Dubrovčaninom, učinivši ga »od čovjeka jeljenkom s rogami« (III, 1). Predmet je poruge Pedanta Krise i njegova sluge Nadihne, koji ga naziva bekom (jarcem). Za Mandu ima samo pogrdne nazive (kučka, ribaoda, zla žena), a kad se ona pojavi pred kućom, neće ju pustiti unutra. Jeđupka obećava da će ga korijenjem ozdraviti od kile. Tripče u ženskim haljinama napušta kuću kroz prozor i odlazi s Jeđupkom. Dovodi Mandinu Svojtu ne bi li ih uvjerio da mu je žena preljubnica te da će ju zateći s Pedantom Krisom, što ne uspije, jer se Pedant – zahvaljujući Anisulinim spletkama – umjesto s Mandom našao s vlastitom ženom Džovom. Kad se Tripče vratio kući, zatječe Pedanta, Kerpu, Lonu de Zauliga, Mandinu Svojtu i Mandu; svi ga uvjeravaju da ima najbolju ženu, a on rezignirano zaključuje: »Ja sam zločes, ja sam mahnit; a Mande, moja žena, sveta je svetica, kad vi hoćete« (V, 6). Tripče je oblikovan u skladu sa stereotipom Dubrovčana o Kotoranima: krepadura i nasamareni muž (becco futuo).
