PROZA
PROZA. Kao jedan od dvaju osnovnih književnih medija proza je izražajno sredstvo Držićevih komedija Dundo Maroje, Skup, Arkulin, fragmentarno baštinjenih drama Tripče de Utolče, Džuho Krpeta, Pjerin i, nedvojbeno, izgubljenoga Pometa.
PSOVKE
PSOVKE. U hrvatskom jeziku psovke se uglavnom odnose na spolnost, spolne organe, vrijeđanje rodbine, izjednačivanje ljudi sa životinjama itd.
REŽIJE
REŽIJE. Načelno se režije Držićevih dramskih tekstova mogu klasificirati i prikazati s nekoliko teatrologijski podjednako legitimnih stajališta.
RIJEKA DUBROVAČKA (također OMBLA)
RIJEKA DUBROVAČKA (također OMBLA), zaljev sjeverozapadno od Dubrovnika.
ŠKRTOST
ŠKRTOST. Skup, Dundo Maroje, Sadi Žudio i Arkulin glavni su predstavnici poroka škrtosti, jednoga od ključnih obilježja ljudi nahvao, ali i ljudi nazbilj – razlikuje ih samo način i svrha.
SLOBODA
SLOBODA. U doba Marina Držića pojam slobode odražava krizu humanističko-renesansnoga pogleda na pojam publicae, kao ideal istinskoga društva nastao iz antiteze između tiranije, kao oblika vladavine, i obrane čovjeka pojedinca koji to jest samo ako slobodno može razvijati vlastitu aktivnost u potpunosti života.
STRANCI
STRANCI, pripadnici drugih naroda, odnosno jedna od komponenata složene kategorije drugoga, prisutna u tri Držićeve komedije (Dundo Maroje, Tripče de Utolče i Arkulin) i u jednom firentinskom pismu.
ŠVELEC, FRANJO
ŠVELEC, FRANJO, hrvatski književni povjesničar (Koškovec kraj Varaždina, 17. VIII. 1916 – Zadar, 26. XII. 2001).
TÈZORO
TÈZORO (tal. tesoro: riznica, blago). Semantičko mu polje tvore pojmovi blago, zlato, dukati, mùnita, dènar/dinar te škrinja/munčjela, u kojoj se tezoro najčešće čuva. U najužoj je vezi s pohlepom, tj. pleonaksijom, lakomosti i škrtosti.
