PÓTH, ISTVÁN

PÓTH, ISTVÁN, mađarski slavist i kroatist (Ujsóve, danas Ravno Selo, nedaleko od Novog Sada, 12. III. 1916).

Studirao u Zagrebu filozofiju, germanistiku i književnost, prof. na Katedri za slavistiku budimpeštanskoga sveučilišta Eötvös Loránd (1955–84). Bavio se kulturnim i knjiž. vezama Hrvata i Mađara. Objavio je knjigu Hrvatska drama na mađarskim pozornicama (1997). Uz Držićeve izvedbe, pisao je o uprizorenjima Miroslava Krleže (U agoniji, Leda, Golgota), Iva Vojnovića (Ekvinocij), Ranka Marinkovića (Glorija), Milana Begovića (Bez trećega) i Ive Brešana (Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja) na scenama mađ. kazališta.

U tekstu Dundo Maroje na mađarskoj pozornici (1969) prikazao je kronologiju mađ. uprizorenja najpoznatije Držićeve komedije, od prve 1948. u Pečuhu, u izvedbi pečuškoga Narodnoga kazališta (Nemzeti Színház) i u prijevodu Zoltána Csuke (premijera 9. V. 1948, tri izvedbe), do izvedbe u Budimpešti u režiji Bojana Stupice i adaptaciji Marka Foteza (premijera 25. III. 1966. u Narodnom kazalištu). Predstavu su dobro prihvatile i publika i kritika, a jedan mađ. tjednik objavio je 8. I. 1967. prikaz u kojem piše: »Dundo Maroje je komad koji je izdržao strogu i autentičnu kritiku od više stoljeća. To je pravi biser, izdašan dar duha renesanse. Njegovi duhoviti dijalozi su svježi, lica su mu dobro pogođena, to su iz stvarnosti uzeta stvorenja pisca nesvakidašnjeg talenta«. Predstava je bila prikazana na mađ. televiziji početkom siječnja 1967, a u matičnom kazalištu u razdoblju od premijere do 3. I. 1967, kad je skinuta s repertoara, imala je trideset pet izvedbi.