PJESNI MARINA DRŽIĆA UJEDNO STAVLJENE S MNOZIM DRUZIM LIJEPIM STVARMI

PJESNI MARINA DRŽIĆA UJEDNO STAVLJENE S MNOZIM DRUZIM LIJEPIM STVARMI, knjiga koju je Marin Držić objavio 1551. u Veneciji kod tiskara Niccolòa Bascarinija.

Prvotisak su tijekom XX. st. knjiž. povjesničari spominjali, ali original nisu vidjeli. Uglavnom se držalo da je Držić tiskao za života samo jednu knjigu, u kojoj su objavljene i pjesme i Tirena, ali nije bio poznat točan naslov i sadržaj te njezin tiskar. Nagađalo se da se prvotisak mnogo ne razlikuje od mlađih izdanja (1607, 1630), koja je Milan Rešetar upotrijebio pri izradi kritičkog izdanja za sedmu knjigu edicije Stari pisci hrvatski (Djela Marina Držića, 1930). Dvojbu je razriješio Ennio Stipčević otkrivši 2007. u Biblioteci Nazionale Braidense u Milanu dvije Držićeve knjige tiskane 1551. kod različitih venecijanskih tiskara: prvu pod naslovom PIESNI MARINA, | DARXICHIA VIEDNO | STAVGLIENE | SMNOSIM | DRVSIM LIEPIM | STVARMI | M. D. L I (sign. Racc. Dramm. 2048), i drugu pod naslovom Tirena, komedija Marina Držića, prikazana u Dubrovniku godišta MDXLVIII, u kojoj ulazi boj na način od moreške i tanac na način pastirski (sign. Racc. Dramm. 2049; Otkrivena prva izdanja Držićevih djela u Milanu, 2007). Time je razjašnjen opis dvaju Držićevih prvotisaka u Bibliografiji hrvatskoj (1860), u kojoj je Ivan Kukuljević Sakcinski bez oznake tiskara posebno opisao Pjesni i Tirenu. Tekstološkom analizom prvotisaka i usporedbom s potonjim izdanjima utvrđeno je da su mlađa izdanja ugl. slijedila prvotiske iz 1551, kao što je M. Rešetar pretpostavljao. Knjiga sadrži sljedeće sastavke: posveta Marin Držić svojim prijateljem, Pjesni ljuvene Marina Držića (O koji ljuvene sej pjesni slišate; Lipota od danice sve zvizde dobiva; Tko je taj na saj svit anđeoski ki poje; Je li se ikada, o luzi, gdi vidil; Tko hoće liposti anđelske sve vidit; Ljubavi, ljepša vil neg je zrak sunčani; Tko hoće zgar s nebes pozriti na svit saj; Dvi zvizde ljuvene na ličcu rajskomu; Ili oganj ugasi ili slugu tvoga; Gizdava nika vil rajskoga uresa; Uzdaše tužni moj, pokli se spravi sad; Jaoh, plamen ljuveni rasčini život moj; Čemu je priverno, jaoh, moje služenje; Pokli ktje taj tvoja, Ljubavi, zla strila; Suze ovoj nisu vik ke ronim niz lica; Pokoli, jaoh, Ljubav, moj cvite, hoće toj; Pozor tvoj ljuveni, izbrana liposti; Cvit lijepe mladosti s godišti odhodi; Pogled tvoj ljuveni, gospoje od svih vil; Odkoli zgar s nebes odluka nemila; U smrt od Fjore Martinove Šumičić; Epitaphio; Ktje mi se njekada i bi mê žuđenje; O svite ti, ti si pun tamne tamnosti), Svitlomu i vridnomu vlastelinu Sabu Nikulinovu Marin Držić, Tužba Ljubmira od komedije Tirene, Prolog drugi komedije prikazane u Držić na piru, Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena, Novela od Stanca. U dijelu knjige Pjesni ljuvene Marina Držića nalaze se dvadeset četiri pjesme, ugl. ljubavne; osim pjesama posvećenih Fjori, ostale su nenaslovljene. Pjesma O svite ti, ti si pun tamne tamnosti nije ljubavna jer se lirski subjekt obraća svijetu koji bi se trebao ostaviti svojih tam nosti. Pjesme U smrt od Fjore Martinove Šumičić i Epitaphio su nadgrobnice. U svojim izdanjima M. Rešetar i Frano Čale (Marin Držić: Djela, 1979) pripisuju Držiću pjesmu u kojoj se blagoslivlja sestra prigodom vjenčanja (Mâ sestro, ja sada davam ti blagoslov), premda se ne zna je li ju namijenio starijoj Niki ili mlađoj Pȅri, no prevladalo je mišljenje da ju je posvetio Niki. Ona nije objavljena 1551. i poznata je samo u mlađim prijepisima. Budući da je Držiću pripisana, smatra se da je nastala 1530-ih, kada su se Držićeve sestre udavale. Prema takvu izvođenju ta bi pjesma pripadala najstarijem dijelu Držićeva knjiž. opusa (S. Petrović, Umeci petrarkističke lirike u komedijama Marina Držića, 1967). U proznoj posveti Marin Držić svojim prijateljem piše kako pjesme ne objavljuje tiskom jer misli da su lijepe i mudre, nego zato što su tako dostupnije onima koji ih vole i cijene, a za komediole kaže da ih je sastavio »u dva sjedenja«. U posveti se aludira na Držićev sukob s pojedincima iz dubr. sredine, kojima je pokazao da s lakoćom sklapa ljuvene dvanaesterce. Držić nije volio da mu se tekstovi prepisivanjem kvare, što svjedoče riječi iz posvete Tirene, pa je to zacijelo i jedan od razloga što je dotada napisane tekstove fiksirao u tiskanome mediju. Petrarkistički dio opusa M. Držića nije opsežan. U dvadeset jednoj dvanaesteračkoj pjesmi očituje se njegovo vješto usvajanje platoničko-petrarkističkih konvencija i asimiliranje rima, motiva i tema koje su već poznate u hrvatskom petrarkističkom diskursu XV. i XVI. st.(prethodnike Džoru Držića i Šiška Menčetića, uz Mavra Vetranovića spominje u Prologu drugom). Uvodna pjesma ljubavnoga kanconijera počinje obraćanjem slušateljima, parafrazom Francesca Petrarce, ali petrarkistička dionica Pjesni ne završava pobožnom pjesmom. U petrarkiranju se nije razlikovao od suvremenika jer nije nastojao istaknuti lirsku individualnost, nego stihotvoračku vještinu. Doduše, postoje slutnje da se poetički htio odmaknuti od kanconijerskih stihova suvremenika Nikole Nalješkovića, ali nema pravih dokaza za antagonizam između njih. Petrarkističke stihove Držić je unosio i u prozne drame, a veći dio tih stihova tumačio se ugl. kao odraz Držićeva antipetrarkizma. Neke stihove iz kanconijera prenio je u Tirenu od riječi do riječi ili s minimalnim izmjenama (usp. s. 259–274 u Tireni i pjesmu Suze ovoj nisu vik ke ronim niz lica; s. 1563−1576 u Tireni i pjesmu O svite ti, ti si pun tamne tamnosti). Bio je to uobičajen postupak u ono doba: tako je stihove svojega kanconijera u pastorale uklapao i N. Nalješković (vjerojatno i M. Vetranović). Pjesme različite duljine Držić piše južnim i kadšto sjevernim tipom dvanaesterca. Na temelju takvih metričkih razlika dokazano je i prije otkrića Držićevih prvotisaka (S. Petrović) da deseta (Gizdava nika vil rajskoga uresa) i jedanaesta pjesma (Uzdaše tužni moj, pokli se spravi sad) nisu jedna cjelina (kao što su u Rešetarovu izdanju objavljene). Nekoliko pjesama sadrži akrostihove. U većini pjesama zastupljen je muški lirski subjekt, ali u pjesmi Odkoli zgar s nebes odluka nemila javlja se ženski glas. Stihovi 21–22 te pjesme zanimljivi su zbog naznaka jednoga dubr. toponima (rika je Rijeka dubrovačka) i izraza »vile vašega jezika«, koji se uzimao kao argument da je u toj pjesmi žena koja tuži bila strankinja (Talijanka), premda bi to mogla biti i slovna pogreška (našega > vašega). I u nadgrobnicama u kojima se tematizira smrt mlade Fjore Šumičić, supruge Držićeva prijatelja Martina Ivanova Šumičića, obraća se ženski glas u prvom licu. U poslanici Sabu Nikolinovu Menčetiću brani se od optužbi da je plagijator. Za potkradanje Vetranovića bio je optužen vjerojatno nakon prve izvedbe Tirene ispred Kneževa dvora. Držićeva poslanica važan je tekst za rekonstrukciju njegove knjiž. djelatnosti u Dubrovniku oko 1550. Pjesma Tužba Ljubmira kraća je verzija Ljubmirova monologa iz prvoga čina Tirene. U fantastični svijet vila i pastira u Prologu drugom, napisanom za izvedbu 1551. na piru Vlaha Nikolina Držića i Marije Sinčićević Allegretti, unio je Držić aluzije na dubr. stvarnost i pojedinosti o svojem knjiž. radu, prethodnicima, uzorima i neprijateljima. Na kraju Pjesni objavljena su dva kratka dramska teksta: Pripovijes je izvedena na piru Vlaha i Marije, a Novela od Stanca na piru Martolice Vidova Džamanjića i Anice Kabužić. (→ AKROSTIH; LJUBAVNA LIRIKA)