PELEGRINOVIĆ, MIKŠA (MIŠE)

PELEGRINOVIĆ, MIKŠA (MIŠE), hrvatski pjesnik (Hvar, oko 1500 – Zadar, 26. XII. 1562).

Hvarski patricij; početnu je naobrazbu vjerojatno stekao u hvarskoj humanističkoj školi, a u Italiji je, pretpostavlja se u Padovi, studirao pravo. Radio je kao defenzor hvarske komune, notar u Korčuli, 1549–63. bio je kancelar kaznenoga suda u Zadru. Kao već glasovita pisca spominje ga Vinko Pribojević u govoru O podrijetlu i slavi Slavena (De origine successibusque Slavorum, 1525). Od Pelegrinovićeva knjiž. rada sačuvala se maskerata Jeđupka i poslanica Pelegrin Sabu Mišetiću upućena Sabu Bobaljeviću. Jeđupka je, u kraćoj verziji, nastaloj između 1525. i 1527, sadržavala uvod i šest maskerata, a u duljoj, sastavljenoj 1556, uvod i dvadeset »sreća« (proricanja). Zabilježeno je da se recitirala u Dubrovniku 20. VII. 1527. Maskeratu je htio tiskati u Padovi 1557, no to mu nije uspjelo. Kraću je verziju maskerate, onu dubrovačku, u Veneciji 1599. dao tiskati, pod imenom Andrije Čubranovića, Tomo Nadal Budislavić, dubr. liječnik i pjesnik, koji je time prouzročio jednu od najvećih zabluda u povijesti hrv. književnosti. Zahvaljujući tom izdanju, sve do sred. XX. st. mislilo se da je Pelegrinović plagijator. Kontaktirao je s renesansnim književnicima hvarskoga i dubr. kruga – Petrom Hektorovićem, Mavrom Vetranovićem, Nikolom Nalješkovićem (kojega hvali u poslanici Hektoroviću), S. Bobaljevićem i M. Držićem. Držić je, inače, Jeđupku mogao čuti kao mladić, prigodom izvedbe u Dubrovniku 1527. Prema Bobaljevićevim stihovima u poslanici Pelegrinoviću, pisanoj 7. I. 1557 (Odgovor Saba Mišetića Pelegrinu), u kojoj moli da Pelegrinović pozdravi Držića (»I Držića kî u slavi / spjeva pjesni sve ljuvene, / vele drago ti pozdravi / i rec’ ove riječi od mene«), zaključuje se da je Držić poč. 1557. posjetio Pelegrinovića u Zadru ili Hvaru, odn. da su se Držić i Pelegrinović ne samo poznavali nego i družili.