ONDARDO

ONDARDO, lik in absentia u komediji Dundo Maroje.

Njegova priča ispripovijedana je u trećem prizoru četvrtoga čina, a Pometu je iznosi Hrvat Gulisav. Ondardo je Nijemac iz Auguste (Augsburg, južna Bavarska) koji je »veliko brijeme« trgovao u Mlecima, gdje se zaljubio u Mlečanku s kojom je imao kćer Mandalijenu. Kad mu je kći porasla, zaljubila se u nekoga mlet. vlastelina, koji ju je odveo iz roditeljske kuće. Ispočetka ju je Ondardo tražio, a kad ju nije mogao pronaći, vratio se u Augsburg, ponovno se oženio, dobio djecu i zaboravio na Mandalijenu. Otad je prošlo osam godina. Nakon što su mu žena i djeca pomrli, poželio je vidjeti kćer. U potragu je poslao Gulisava, a onoga tko mu nađe izgubljenu kćer nagradit će sa stotinu škuda. Iz jedne Petrunjeline replike (IV, 4) saznaje se da je Lauri pravo ime Mandalijena, pa su je i u Kotoru zvali Manda. Kad je stigla u Rim, promijenila je ime, a jedan od razloga je i taj što je ocu htjela zamesti trag, budući da »ju je vele iskao, htio ju je zaklat«. Ondarda će potom nekoliko puta spomenuti Pomet (»Kad mu donesem nôvu er je sinjora Laura Mandalijena kći Ondarda od Auguste, komu je umrla žena i djeca, i sinjora Mande ima bit ereda od velikoga imanja Ondardova, – cur? quare? cuius? – neće mačka larda! – a Pomet će dobit sto dukataca!«, IV, 8; »Našao sam za čerto, za fermo da je sinjora Laura ona Mandalijena, kći Ondardova iz Auguste«, V, 1), a je li o njemu još bilo riječi, ne zna se jer se kraj Dunda Maroja nije sačuvao.