NENKO (NENCHI, NENKOVIĆ), STJEPAN
NENKO (NENCHI, NENKOVIĆ), STJEPAN, antunin (Dubrovnik, oko 1498 – Dubrovnik, oko 1572).
Sin Jeronima i Petrunjele Turčinović. Prvi bračni ugovor sklopio je 24. I. 1516. s Klarom Allegretti, ali je zaručnica umrla prije obreda vjenčanja. Zatim je 15. X. 1528. sklopio bračni ugovor s Marijom Fiffa i s njom imao troje djece (Jeronim, Petrunjela, Anica), umrle u dječjoj dobi. Nakon Marijine smrti oko 1534, sklopio je 5. XII. 1535. bračni ugovor s Držićevom sestrom Pȅrom. Imali su petnaestero djece (sinovi Jeronim, Marin, Vlaho, Ivan, Vicko, Sekondo, Josip, Nikola, Petar i Andrija; kćeri Anica, Điva, Marija, Lukrecija i Nika), od kojih je više njih umrlo u ranom djetinjstvu. Sin Jeronim bio je svećenik, Vlaho je ostao neoženjen, a Ivan je, kao trgovac, poslovao u dubr. koloniji u Londonu. Obitelj Nenko, koja je dobila prezime po Nenku, sinu Bojkovu, nazivana je još i Bojković, pa je tako 1430. i upisana u matrikulu bratovštine antunina.
U drugom prologu Tirene Držić spominje Bojkovića: »Obrad: Ključe mi ončas da od krčme Bojković, / ke držim i sada, i Martin Šumičić, / komu ovdi sad služim na piru šurinu / kruh, larad, – vladam svim, a kûplju se u vinu« (s. 135–138). S vlasnicima je, osim bliskim srodstvom, očito bio povezan i iskrenim prijateljstvom. Krčma se nalazila u Kovačkoj ulici, a obitelj Stjepana i Pȅre živjela je u neposrednoj blizini, kod crkve sv. Petra, Andrije i Lovrijenca, koja se nalazila u središnjem dijelu Place. Uz Marina Božova Nalješkovića – supruga Držićeve sestre Nike – Nenko je bio izvršitelj oporuke Držićeve majke Anule. U vlastitoj je oporuci izjavio da mu je četiristo šesnaest dukata ostao dužan Ivan Marinov Nalješković, koje je uzajmio ne želeći da mu braća trpe zbog pogrešaka koje je učinio u Londonu. Stjepanovo ime često je prisutno u trgovačkim i osiguravateljskim ugovorima, što svjedoči o njegovu dobrom materijalnom stanju.