NEGROMANT

NEGROMANT, lik u komediji Arkulin.

Jedan je od ključnih protagonista dramskoga raspleta, kojega prvi angažira Marić, svojatajući ga za dobroga prijatelja (»Ja znam što ću: učinit hoću da mu je vržemo u kuću, ili hoće ili neće; ako ne ustjedbude, imam jednoga negromanta prijatelja; čini’ ću da učini za mene cose de altro mondo«, III, 2). Negromanta na jednome mjestu najavljuje i Arkulin, prije nego što zagonetni čarobnjak učini da kuća naslovnoga junaka na trenutak nestane, odn. prije negoli se, pred rasplet komedije, u Arkulina prerušava, kako bi s Ančicom izvršio čin vjeridbe. Negromant se nekoliko puta legitimira kao čarobnjak (»Mi deletto un poco di negromanzia« – »Pomalo se zabavljam magijom« IV, 4), ali tek na Marićev, Viculinov, a donekle i Tripin nagovor odlučuje nasamariti Arkulina. Podrijetlo je lika nejasno, jer su motivi negromancije karakteristični i za talijansku eruditnu komediografiju – primjerice, pojavljuju se u komediji Negromant (Il Negromante, 1520) Ludovica Ariosta – te za antičku rim. dramaturgiju, među ostalim i za Plautova Amfitriona (Amphitruo), dok su postupci prerušavanja i udvostručavanja identiteta likova stalna obilježja eruditne dramaturgije, a susreću se u gotovo svim komičkim oblicima, od farzeskno-rustikalnih do razvijenijih tipova komedije dell’arte. Tim se postupcima koristio i Držić, osobito u Pjerinu.