MERIGGI, BRUNO

MERIGGI, BRUNO, talijanski slavist (Orvieto, 4. I. 1927 – Milano, 7. XI. 1970).

Diplomirao 1948. na Sveučilištu u Rimu. Na Sveučilištu u Milanu, gdje je predavao slavensku filologiju i stekao status redovitoga profesora, 1965–70. vodio je Institut za slavenske jezike i književnosti. Bavio se komparativnim jezikoslovljem, usmenom književnošću i etnografijom, posebno pak slav. književnostima, o čemu svjedoče knjige Povijest slavenske književnosti (Storia della letteratura slovena, 1961), Književnosti Jugoslavije (Le letterature della Jugoslavia, 1969). Autor je i nekoliko radova o Juliuszu Słowackom koji su mu posmrtno izdani u knjizi Manji spisi (Scritti minori, 1975).

U radu Pastirske drame Marina Držića (1969) analizirao je Tirenu, Pripovijes kako se Venere božica užeže u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena i Grižulu. Zapazio je da se u tim dramama, po uzoru na tal. modele, javljaju tipični likovi, uobičajene scene i situacije. Uočio je i neke razlike, kako u odnosu na uzore tako i među samim dramama. U Držićevim djelima vile su »bliže ljudskoj dimenziji, sudionice svakodnevnog života ljudi«, djelotvorne su, vlada vesela atmosfera, slavi se Dubrovnik, život i sreća, ne postoji nesigurnost za sutrašnjicu. Tirena se, po strukturi, najviše oslanja na tal. modele, ali se u njoj Držić više bavi životnim sudbinama likova, slavi se Dubrovnik. U Pripovijesti pastoralni element »ne uspijeva da se spoji s elementom normalne svakodnevne egzistencije pa mu ostaje bitno stran«, a u Grižuli Dubrovnik više nije opjevan kao u Tireni. Držić zauzima poziciju oštroga društv. kritičara, a posebno je zanimljivo mnoštvo invektiva protiv zlih običaja u Dubrovniku.