MAŽIBRADIĆ, NIKOLA
MAŽIBRADIĆ, NIKOLA, antunin, trgovac (Dubrovnik, oko 1510 – ?).
Sin Ivana i Marije Kotrulj. S obzirom na očeva tri braka, Nikola je imao brojnu braću i sestre: polubrata Boža i Frana iz prvog očeva braka, brata Marina i sestru Dekušu iz očeva braka s Marijom te polubrata Marina i polusestre Franušu, Katu i Fjoru (Cvijetu) iz očeva trećeg braka. Potječe iz antuninske obitelji koja se 1430-ih iz Rijeke dubrovačke doselila u Dubrovnik. God. 1529. sklopio je bračni ugovor s Benediktom Petronio, s kojom je imao sinove Ivana i Jeronima te kćeri Franu i Mariju.
Ugovor M. Držića s Nikolom Mažibradićem
(Državni arhiv u Dubrovniku, Procurae de Notariae, sv. 16, f. 190r)
Posljednjeg dana rujna 1538, zajedno s Bartulom Marinovim Zizzerijem, jamčio je da će M. Držić novac koji mu je Senat 24. VIII. 1538. odobrio za školovanje utrošiti na studij; prije odlaska u Italiju Držić je Nikolu ovlastio da ga zastupa za vrijeme njegove odsutnosti u bilo kojem poslu, s vlastima i građanima (što je on i činio pa je 30. V. 1539. te 14. i 22. XII. 1540. naplatio neke tražbine od Držićevih dužnika); 4. I. 1543. Držić je, u prisutnosti plemića Luja Ivanova Sarake, od Firentinca Girolama Gerinija u Anconi uzajmio sto dukata, a kako ih 1549. još nije vratio, Mažibradić je postao »glavni sudužnik in solidum«; Gerinija je tom prigodom zastupao Lorenzo Miniati, kojega Držić spominje u pismu Cosimu I. Mediciju od 2. VII. 1566; dana 18. V. 1549. Držić je Mažibradiću za sljedećih pet godina ustupio prihode crkve Svih Svetih (Domino), prihode od vinograda na Koločepu te najma kuća u Dubrovniku; 6. III. 1551. zajedno s Držićem obvezao se Ivanu Monaldiju vratiti dug od pedeset dukata koji je načinio Držićev brat Vicko. Pjesmama U smrt od Fjore Martinove Šumičić i Epitaphio Držić je ožalio smrt Nikoline polusestre Fjore, udane za Držićeva prijatelja Martina Ivanova Šumičića. Obje su nastale 1549, a tiskane su u knjizi Pjesni Marina Držića ujedno stavljene s mnozim druzim lijepim stvarmi (1551).
