MARCAPAN

MARCAPAN, slastica od badema, koju je dubrovačka vlada, u borbi protiv raskoši i rastrošnosti, zabranjivala.

M. Držić ju spominje u Dundu Maroju, što vjerojatno nije slučajno, s obzirom na mjesto prikazivanja komedije (Vijećnica) i vrstu gledatelja (plemići), koji su znali ne samo o kakvoj je poslastici riječ nego i o njezinu statusu u prehrambenim navikama Dubrovčana. Naime, marcapan simbolizira Marovu rastrošnost, bahatost i hedonizam:

»Vina dukat, a havijara paulin, kako i Pometov gospodar Tudešak, i na tri škude kupi par fadžana; i kupi par kapuna velicijeh, da znaš škud za nje dat; i kup’ animelâ, i pođ’ u picikarula moga, da ti dâ mortadelâ i salčicâ, što će bit za svu ovu nedjelju, i čin’ da ti da dudzinu provardurâ, i svrati se u moga spičara, reci mu da mi pošlje jedan vruć marcapan« (I, 6).

(→ HRANA)