KNJIŽNICA MALE BRAĆE

KNJIŽNICA MALE BRAĆE, za koju se navodi da je iz 1317, sljednica je knjižnice franjevačkoga samostana sv. Tome iz prve pol. XIII. st.

Taj je samostan bio na Pilama, na mjestu današnjega hotela Imperial, a Dubrovačka Republika srušila ga je iz sigurnosnih razloga te fratre povukla unutar grad. zidina. Samostan Male braće od davnina je bio sjedište studija. Studij je pomagala i vlada Republike, stipendirajući sposobnije studente na školovanju u inozemstvu. Kroz povijest je taj studij postao studium generale i studium primae classis ad jubilationem (tj. s ovlašću davanja znanstv. gradusa). Studij je posjedovao odgovarajuću knjižnicu, koja se tijekom povijesti obogaćivala darovima, oporukama, kupnjom knjiga, ostavštinom učenih članova Provincije, prepisivanjem, prenošenjem knjiga iz samostana koji su napušteni ili u kojima je građa stajala neiskorištena. Povijest knjižnice dijeli se nerijetko na doba prije i nakon potresa 6. IV. 1667. Do potresa imala je oko 7500 knjiga, više dragocjenih iluminiranih kodeksa, za koje su strani posjetitelji zapisali da su među najljepšima u kršć. svijetu. Dio tih kodeksa donijela je bos. kraljica Katarina Kosača, žena Stjepana Tomaša Kotromanića, bježeći pred Turcima. Ona je donijela i pov. dokumente važne za povijest Bosne. Knjižnica je posjedovala i dragocjenu zbirku slika. Sve je to uništio požar koji je buknuo nakon potresa i sa susjedne kuće prešao na crkvu, u kojoj je izgorio dvadeset jedan oltar sa srebrnim kipovima i slikama talijanskih i domaćih majstora. Knjižničar o. Vital Andrijašević ostavio je o tome potresan opis. Samostan i knjižnica prilično su se brzo obnavljali zahvaljujući poduzetnosti fratara, osobito onih koji su prije studirali u inozemstvu i stekli prijatelje koji su im izdašno pomagali. Posebno se ističe o. Flavijan A. Macedonić, nekadašnji student na Sorbonni, koji je sa sobom donio mnogo knjiga te doprinos za obnovu samostana. Odlazio je i u Austriju tražiti pomoć. Zaslužan je i o. Benedikt iz Dubrovnika. Posebno su zaslužni prepisivači kult. baštine o. Lovro Cekinić, pisac glasovita Kuljena, te o. Klement Rajčević. Obojica su prepisivala djela dubr. pisaca. Najviše zasluga za obogaćenje knjižnice ima o. Inocent Čulić, marljivi skupljač povijesne i knjiž. građe, koji je prikupio oko 2500 rukopisa i starih tiskovina, zatim o. Ivan Evanđelist Kuzmić, ljekarnik i glazbenik, koji je skupio veliku glazb. zbirku od oko 1500 skladbi. Zaslužan je i učeni Kandido Mariotti, iz Italije, koji je više godina živio i djelovao u samostanu. Dugogodišnji vrijedni knjižničar bio je i o. Urban Talija. Prava su riznica za povijest tri omašna toma rukopisne građe nazvana Zibaldone, koje je skupio i prepisao Ivan Marija Matijašević. Važna je i zbirka farmaceutskih knjiga (farmakopea), oko 2000 recepata, kao i više herbarija, u kojima se često u prijevodu na hrv. jezik nalaze nazivi bilja, potrebnog za rad glasovite franjevačke ljekarne, jedne od najstarijih u Europi, ali i jedine koja i danas radi. Knjižnica posjeduje i više od dvjesto inkunabula, kao i starih fragmenata s notama ili bez njih iz X–XIII. st. te vrijednu zbirku iluminiranih kodeksa iz XV–XVII. st. Upotrebljivost knjižnice u znanstv. svrhe naglo se povećala 1860. izdanjem kataloga o. I. Čulića. Od kapitalne je važnosti i katalog Rukopisi knjižnice Male braće u Dubrovniku (1952), što ga je započeo fra Mijo Brlek. U njemu se nalaze stručno obrađena 294 rukopisa. Brlek nije nastavio rad jer je bio pozvan za profesora na franjevačkom sveučilištu Antonianum u Rimu.

I. Rukopisi djela M. Držića. 1. Hekuba (među djelima Mavra Vetranovića), rkp. 579, prijepis, kraj XVII. st.; 2. Zbirka pjesama dubrovačkih pjesnika, rkp. 108 (Čulić 16). Među sastavcima nekoliko je Marina Držića: »11. ‘Nadgrobnize’ je naslov za četiri iduće pjesme. Prva: ‘Putnice kij gledasc ghdi ovdi zvit proztio’ (176). Bilješka: ‘Marin Daerscich. Pjesni. liz. 19’ (SPH, VII², 17). Druga (u rukopisu bez broja): ‘V vrime kada zviet od moje mladosti’ (177). Treća i četvrta naprijed pod brojem. 12. ‘Iaoh dalli smart prieka odnesse ovvi vil’ (177s.). 13. ‘Ghisdava mladosti ka susse ottiresc’ (178). Bilješka: ‘Marina Daersce Pjes. na lizu 18’ (SPH, VII², 16s)«. (M. Brlek, Rukopisi knjižnice Male braće u Dubrovniku, Zagreb, 1952, str. 108).

II. Tiskana djela M. Držića. 1. TIRENA | COMEDIA | MARINA | DARXICHIA. | Con Licenza de’ Superiori, & Priuilegio. | IN VENETIA, M DC XXX. | Preſſo Marco Ginammi (36–I–30); 2. Djela Marina Držića, Stari pisci hrvatski, knjiga VII, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1875 (83–VIII–7); 3. Djela Marina Držića, priredio Milan Rešetar, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1930 (83–VIII–29); 4. Komedije I. (Novela od Stanca, Dundo Maroje), sa predgovorom i objašnjenjima dr. Dragoljuba Pavlovića, Srpska književna zadruga, Beograd, 1937 (Drag. Gregorić) (54– II–59); 5. Tirena, redovito izdanje Matice hrvatske, Zagreb, 1948 (64–IV–18); 6. Dundo Maroje, preradba Marko Fotez, Mozaik, Beograd, 1956 (89–IV–34); 7. Novela od Stanca – Dundo Maroje – Plakir (nepotpuna djela), predgovor napisao Živko Jeličić, Svjetlost, Sarajevo, 1959 (91–II–23); 8. Novela od Stanca, Tirena, Skup, Dundo Maroje, predgovor napisao Milan Ratković, Matica hrvatska, Zora, Zagreb, 1964 (101–XII–6); 9. Marin Držić: Djela, priredio Frano Čale, Liber, Zagreb, 1979 (137–XV–12).
Prijevodi: 1. Uncle Maroje – Grižula – Plakir, Summer Festival, Dubrovnik, 1967 (91–I–2); 2. The Miser – Der geizhals, Summer Festival, Dubrovnik, 1968 (91–I–1); 3. Dundo Maroje, Traduzione dal croato Liliana Missoni, prefazione Frano Čale, Milano, Hefti Edizioni (128–XVI–15).

III. Rukopisi o M. Držiću. 1. Orrigine et descendenza della famiglia di Darsa che al presente sono citadini di Raugia, rkp. 1769, iz 1603; 2. Isti rukopis otipkan na pisaćem stroju, nepoznat prepisivač, br. 2943, XX. st.; 3. Antun Saʃʃi ù smart Marina Darsichja, rkp. 122, XVII–XVIII. st., list 371; 4. Serafin Marija Crijević, Biografske i bibliografske bilješke o dubrovačkim piscima, rkp. 166, XVIII. st.