KANJICA, VLAHO

KANJICA, VLAHO, sin Stjepana i Vice. Iz danas nepoznatih razloga 16. IV. 1548. uvečer napao je Marina Držića drvenom palicom.

Nakon što se Držić rastao s Martinom Ivanovim Šumičićem, nastavio je šetnju ulicom Među crjevjare sa svećenikom Nikolom, a kad su bili ispred kuće nekoga Rossina, Vlaho je Držića palicom snažno udario po glavi, zbog čega je on pao na zemlju, a Vlaho pobjegao. Tko ga je udario, Držić je saznao od Nikole. Sve je to s prozora gledala Vlahova majka Vica, a na pitanje zašto ga je Vlaho udario – saznaje se iz izjave registrirane dan poslije u Lamenta de Intus – ona je odgovorila: »Radije bih da je mrtav«. Napadu su svjedočili svećenik Nikola, stanoviti postolar Guerchio i Rossinova supruga Pȅra. Držić je Vlaha prijavio sudu 17. IV., i to pred sucima Marinom Vlahovim Gundulićem i Marinom Franovim Ivanovim Gučetićem: »Hier sera a tardi, caminando con Marino Scumicich et spartendome da lui, andai per li callegari passigiando et raggionando con p(ad)re Nicolo, et como fui appresso la casa dove sta la mogliera de Rossino, in quello non so chi me percose su la testa con uno legnio a tradimento, di modo che cascai in terra. Et dissi a p(ad)re Nicolo: ’Chi me dette?’, et egli disse che Biagio, fiolo de Stephano et de Viza Cagniza, mi ha dato con lo legnio. Et la predita Viza staua alla fenestra, alla quale dissi: ’Perche mi a dato questo lo vostro figliolo?’, et la mi disse: ’Piu tosto voria che fosse morto’. Testes: p(ad)re Nicolo nepote de p(ad)re Domenego, calegaro Guerchio, Pera moglierade Rossino« (»Jučer kasno navečer, idući s Marinom Šumičićem, i oprostivši se od njega, išao sam ulicom Među crjevjare, šećući i razgovarajući s ocem Nikolom, a kad sam se našao u blizini kuće gdje živi žena Rossinova, uto me, ne znam tko, mučki udari palicom po glavi, tako da sam pao. Pa rekoh ocu Nikoli: ’Tko me udario?’, a on reče da me Vlaho, sin Stjepana i Vice Kanjice, udario palicom. A narečena je Vica bila na prozoru, pa joj rekoh: ’Zašto me vaš sinak ovako udario?’, a ona mi reče: ’Radije bih da je mrtav’. Svjedoci: otac Nikola, nećak oca Dominika, postolar Guerchio, Pȅra, žena Rossinova«). Izjave su dali Nikola i Pȅra, koja napad nije vidjela, ali je poslije pitala Vlaha zašto je to učinio, našto joj je on odgovorio da bi mu se »palica iskrivila od siline udarca«, samo da mu se nije zaplela za plašt. Kanjica je osuđen 29. V. globom od dvadeset pet perpera i tri mjeseca zatvora. Iskaza Kanjičina nema, a iz zapisnika se ne može odrediti uzrok napada. Kanjica je relativno često bio prisutan na sudu kao svjedok ili kao sudionik različitih nepodopština što su se događale u ulici Među crjevjare. Iste godine kad je nasrnuo na Držića, Kanjica je nazočio obračunu sina Andrije Miša i Marina Ðurđeva Vlajkija; 1546. istukao je Galiaza Marinova Marinija, koji je bio na putu prema školi. O napadu na Držića prvi je izvijestio Pavle Popović u radu Arhivske vesti o Marinu Držiću (1931).