JELIĆ, BENEDIKT
JELIĆ, BENEDIKT, antunin (Dubrovnik, oko 1520 – ?).
Sin Pavla Cvijetova i Marije Fornari. Nije imao suprugu ni djecu. Potječe iz antuninske obitelji, koja je sred. XV. st. s otoka Lopuda došla u Dubrovnik. Obitelj se rano afirmirala u pomorstvu i trgovini te stekla znatan imutak i ugled. Preminuvši u Aleksandriji, Benediktov otac oporučno je ostavio legat za izgradnju crkve sv. Andrije na Lopudu. Obitelj je izumrla 1625, smrću Benedikta Bernardova Jelića, posljednjega muškog potomka roda.
Dokument o dugu M. Držića Benediktu Jeliću
(Državni arhiv u Dubrovniku, Diversa Cancellariae, sv. 148, f. 9v–10r)
M. Držić je od Benedikta uzajmio četrdeset tri mletačka dukata, no nije ih vratio, što se vidi iz dokumenta registriranoga 14. XI. 1561. Naime, načinjeni dug potraživao je Benediktov brat Bernard, budući da je Benedikt u međuvremenu umro. Osim spomenute svote Bernard je zahtijevao da mu se isplati i sto dubr. dukata. Držić ni tada nije bio u mogućnosti dug vratiti (»non habere modum solvendi de prefato debito«) pa je nudio da se potraživanje namiri obročno od obiteljskih i crkv. beneficija. Zato je Miho Nikolin Mioša, skrbnik Bernardov, dobio na uživanje četvrtinu Anulina miraza.
