HOSPITAL

HOSPITAL. U srednjovjekovnoj Europi prvi hospitali, odnosno ustanove koje su prema kršćanskom načelu skrbi za bližnje pružale medicinsku pomoć i sklonište starima, nemoćnima i siromašnima, bili su samostanski infirmariji.

Ostaci hospitala Domus Christi u Dubrovniku

Plan ulica oko hospitala Domus Christi iz 1543
(Državni arhiv u Dubrovniku, Acta Consilii Rogatorum, sv. 44, f. 200r)

Tako su i u Dubrovniku prve takve institucije osnovane u franjevačkom i dominikanskom samostanu. U XIV. st., s političko-gosp. jačanjem Dubrovnika te u skladu s općim eur. trendom sekularizacije medicinske i soc. skrbi, osnovan je prvi grad. hospital – (h)ospedal del comun (završen 1356). Slijedio je niz institucija osnovanih privatnim ostavštinama Jakova Nikolina Sorkočevića (Sorgo) (zbog blizine izvora vode često nazivan de puteis, 1387), Marina Lovričina Budačića (Bodazi) (u izvorima različito nazivan: Sv. Petra, Sv. Petra od Kaštela, Sv. Petra od Klobučca pored Sv. Marije od Kaštela, 1406) te Ivana Andrijina Vučića (Volzo, 1451).

God. 1543. Marin Gučetić (Gozze) osnovao je hospital sv. Teodora u blizini istoimene crkve, namijenjen isključivo skrbi za stare žene. Moguće je da je osnutak toga hospitala bio potaknut reorganizacijom grad. hospitala, koji je uredbom iz 1540. postao ustanova namijenjena skrbi isključivo o muškarcima oboljelima od izlječivih bolesti. Hospitalom – otada pod imenom Domus Christi – upravljala su dvojicu prokuratora iz redova vlastele, koja su među ostalim odlučivala o primitku pacijenata, a za skrb su bili zaduženi grad. liječnik i kirurg, koji su imali izvršiti dnevnu vizitu te doći po potrebi.

Ospedale degli Innocenti, Firenca, 1445.

Unutrašnjost samostanskog infirmarija, 1400, Firenca,
Biblioteca Medicea Laurenziana

No, hospital je bio i vjerska institucija: apostolska vizitacija iz 1573. opisuje obje bolesničke sobe s oltarima, koji su sadržavali velike križeve i slike na drvetu, te kaže da se bolesnici nisu mogli primiti u bolnicu bez sakramenta ispovijedi.