GIANPAULO OLIGIATI

GIANPAULO OLIGIATI, lik u komediji Dundo Maroje.

Talijan, bankar ili, kako ga u petnaestom prizoru trećega čina titulira Popiva, faktur (poslovođa) u banci Oligiati. Pojavljuje se u devetnaestom prizoru trećega čina, u kojem asikura Židova Sadija, odn., na temelju Laurinih tri tisuće dukata koje ona čuva u banci, Sadiju daje jamstvo na taj iznos. Sadi će posuditi Maru robu u protuvrijednosti kako bi se sin pred ocem prikazao uspješnim trgovcem. Pomalo udvorno, Gianpaulo pohvalno upućuje Lauri riječi kako »Chi ama di cor il suo galante, sic-come lo fa signore della persona, così ancora lo fa padron della roba« (»Tko od srca voli svog ljubavnika čini ga i svojim gospodarom i vlasnikom svog imetka«), ne znajući da Laura to čini vjerujući u vlastitu korist, budući da ju je Bokčilo, po Pometovu naputku, uvjerio da je Dundo Maroje došao s mnogo robe i novca koje će baštiniti Maro. Gianpaulo se ophodi s klijentima biranim rječnikom i ponaša se vrlo uglađeno. Budući da Držić konvencionalnim likovima talijanske eruditne komedije daje individualni pečat, Gianpaulo bi se, apstrahiranjem i pojednostavnjivanjem, zajedno sa Sadijem i trgovcem Lessandrom, mogao dovesti u vezu s uvriježenim tipom lihvara koji u Dundu Maroju neprekidnim novčanim potraživanjima mrse Marove planove.