GERIĆ, VLADIMIR

GERIĆ, VLADIMIR, hrvatski redatelj i prevoditelj (Zagreb, 9. III. 1928).

Diplomirao slavistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu te režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Jedan je od utemeljitelja Maloga dramskog studija na Trešnjevci. Radio je kao scenograf i redatelj u Varaždinu (1957–61), kao redatelj na Radio Zagrebu (1962–64) te dramaturg (1965–68) i redatelj (1973–78) u zagrebačkom HNK-u. Neko vrijeme predavao je glumu i scenski govor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Istaknuo se režijama Ujaka Vanje Antuna Pavloviča Čehova, Gospode Glembajevih i U agoniji Miroslava Krleže, Nesporazuma Alberta Camusa i dr. Proslavio se režijama u Teatru &TD, na čiju je pozornicu postavio Brdo, Galilejevo uzašašće i Dioklecijanovu palaču Antuna Šoljana, Kaspara Petera Handkea, Woyzecka Georga Büchnera i dr.

Uz dramski opus M. Držića vezuje ga jedan studentski glumački angažman – glumio je Uga Tudeška u komediji Dundo Maroje, koju je na scenu zagrebačkoga HNK 1950. postavio Radojko Ježić, u preradbi Marka Foteza iz 1950, a u izvedbi Studentskoga kazališta Ivan Goran Kovačić. Spelanciju od Stanca Gerić je adaptirao i režirao, a 15. XI. 2007. premijerno izvela glumačka družina Histrion. Njegova je adaptacija integralni prijevod Novele od Stanca na kajk. idiom, koji slijedi Držićev metrički i diskurzivni obrazac, a izmijenjeni su tek izvorni lokaliteti: Gerić je Držićeva Stanca pretvorio u seljaka koji dolazi iz zagrebačke okolice, točnije iz Vrapča, što mu osigurava karakternu osobinu smušenosti te naglašava njegovo nesnalaženje u urbanoj svakodnevici. Predstava je prožeta farzesknim prizorima Stančeva ismijavanja te se, kao i većina histrionskih režija, spretno poigrava konvencijama pučkoga kazališta.